Psiholog primijetio pogrešku koju Hrvati stalno rade: ‘Sve više nasjedaju pa skupo plaćaju’

Djeca su danas više nego ikad željna druženja s roditeljima, koji imaju sve manje vremena za njih. Svi smo zaokupljeni mobitelima, laptopima, dostupni smo za posao cijeli dan i noć, a djeca na to loše reagiraju, upozorio je Matej Čuljak i dodao da, unatoč većem blagostanju, nikad nismo bili više obeshrabreni imati više djece.

Ovaj dječji psiholog i psihoterapeut sa zagrebačkom adresom odrastao je uz samohranu majku i brata blizanca u Slavonskom Brodu. Sa suprugom Lindom u braku je 16 godina i ponosni je otac petero djece, a šesto je na putu. Da postoje skladne obitelji s više djece, uvidio je u župi svetog Krista Kralja u Trnju. Ondje je, ističe, produbio i svoj odnos s Bogom. Fakultet psihologije završio je 2010., a pronašao se u radu s djecom u vrtiću.

Završio je edukaciju iz psihoterapije te integrativne dječje psihodrame. Drži predavanja kao psiholog na tečajevima pripreme za brak u Zagrebačkoj nadbiskupiji te radionice za roditelje u sklopu programa “Rastimo zajedno”. Aktivan je i na YouTubeu, gdje nudi odgovore na pitanja kao što su postoji li srodna duša, zašto kontrolirati emocije, je li bolji sretan razvod ili loš brak te kako ostati muž i žena nakon djece. Radi i na izdavanju svoje prve knjige, a jedna od želja mu je usmjeriti se kao motivacijski govornik.

Instagram rješenja

* Kako i kada ste se odlučili za dječju psihologiju i psihoterapiju?

Psihologiju sam upisao sasvim slučajno, ako je takvo što moguće. Prije toga sam studirao PMF, no nakon dvije godine padanja ispita ispisao sam se te imao godinu dana stanke, kada sam radio kako bih platio stanarinu majci i imao za život u Zagrebu. Nakon toga sam išao na pripreme za Fizioterapiju, za koju sam smatrao da je moj poziv, a odlazak na prijamni ispit na Hrvatskim studijima (psihologija) imao sam kao rezervnu opciju. Na kraju je ispalo da mi je rezervna opcija postala glavna opcija i eto mene na psihologiji. Kad Bog ima plan za nas, ništa mu neće stati na put. Tijekom fakulteta imao sam neki ideal rada u ljudskim resursima, no nakon kraće avanture u agenciji za zapošljavanje došao sam u vrtićki sustav, u kojem sam i dandanas.

Tu sam se pronašao, iako bi se reklo da sam slučajno došao. No ništa nije slučajno. Brzo sam se uklopio u način rada, a kao na mušku osobu u dominantno ženskom kolektivu djeca na vas jako dobro reagiraju i brzo vas upamte. Psihoterapija za odrasle došla mi je kao dio mog razvojnog puta jer vjerujem da je psihologija odličan temelj koji treba nadograđivati da biste bili kompletan i kompetentan stručnjak. Nakon završetka edukacije za odrasle upisao sam edukaciju iz dječje psihodrame jer vidim da je za rad s djecom potrebna specijalizirana edukacija – dječji terapijski postupak ne ide kroz razgovor, već kroz igru i elemente igre.

@matej_culjak

Što se događa s djecom u razvodu? Smiruje li se njima situacija ili se još više pogorša? Koliko je moguće staviti razmirice sa strane i biti tu za dijete? #parentingtips #roditeljstvo #psihologija #razvodbraka

♬ original sound – Matej Culjak

* Što primjećujete kod vrtićke djece danas? Kako je moderna tehnologija utjecala na njihov rast i odrastanje?

Djeca su danas više nego ikad željna provedenog vremena s roditeljima i druženja s roditeljima, koji danas imaju sve manje vremena za njih. Svi smo zaokupljeni mobitelima, laptopima, dostupni smo za posao cijeli dan i noć i na to djeca jako loše reagiraju. Razvoj privrženosti roditeljima od malih nogu pomaže djetetu da se ispravno razvija u pogledu socio-emocionalne kompetencije. Roditelji djeci dopuštaju da provode vrijeme pred ekranima puno više nego što bi trebali.

Vidim da današnji roditelji sve više “nasjedaju” na instant Instagram rješenja koja skupo plaćaju, da bi se u konačnici mnogi od tih istih roditelja obratili meni kao stručnoj osobi za pomoć. Ljudi previše gledaju tuđe “savršene” živote, brakove i djecu te smatraju da s njima nešto nije uredu ako nije sve idealno posloženo. Nema idealnih roditelja, idealne djece, idealnih brakova i slično. Istraživanja potvrđuju da, što su roditelji manje opterećeni poslom i obvezama, lakše uspostavljaju prisan kontakt s djecom. Isto tako, što su roditelji nervozniji, frustriraniji, to su djeca također razdražljivija. Tako da sve (opet) kreće od roditelja.

@matej_culjak

Roditeljstvo, djeca i uzajamno poštovanje osobnih granica u pogledu intime. Važno je dijete naučiti tome što je primjereno, a što neprimjereno i ohrabriti dijete u postavljanju osobnih granica. Da poštuje svoje tijelo. #roditeljstvo #psiholog #djeca #fyp

♬ original sound – Matej Culjak

Dan u velikoj obitelji

* Jeste li oduvijek željeli veliku obitelj?

Sjećam se da mi je najveća želja oduvijek bila biti tata, no nisam mislio da ću imati ovoliko djece. O tome sam počeo promišljati nakon što sam ušao u zajednicu Neokatekumenski put u župi Krista Kralja. Tada sam vidio da postoje obitelji s više djece i da to može skladno štimati. Da nije sve idealno, no da ne nedostaje ljubavi. To je ohrabrilo suprugu i mene da budemo otvoreni životu bez obzira na sve jer vidimo da je Bog gospodar života i smrti.

Nakon što smo dobili prvo dijete, Emili, uslijedila su dva spontana i supruga je dobila dijagnozu sekundarnog steriliteta. Tada smo išli na savjetovanje u Fertility Care (centar za skrb o plodnosti) u kojem obavljamo razne pretrage i kontrole. Nakon nekih godinu dana supruga ponovno ostaje trudna i rađa sina Luku. Nakon njega, za manje od dvije godine dolazi Estera pa za manje od dvije godine Filip te za manje od dvije godine Andrija. Prije Andrije i sada šeste bebe, supruga je imala po jedan spontani. To može izrazito teško pasti, kako emocionalno tako i psihički i duhovno. Nama pogotovo nakon prvog spontanog, kada smo to jako teško primili. No Bog i zajednica tu su nam uvijek bili kao utjeha.

Daniel iz Njemačke došao na studij u Hrvatsku i iznenadio odlukom: Ovo je prava rijetkost

* Kako izgleda jedan dan u velikoj obitelji? S kojim se izazovima, ali i malim radostima svakodnevno suočavate?

Izazovi počinju od jutra, kada se svi spremaju za vrtić, školu i posao. Svaki dan netko ima svoju žutu minutu, odnosno šizu, kako ja to volim nazvati. Bilo da ne žele u školu, da žele još spavati, da hoće nešto drugo obući, da ne žele prati zube i slično. No sve ide nekako. Bitno je da roditelji u svemu tome, što je više moguće, budu mirne glave, iako je to ponekad stvarno nemoguće jer ni mi nismo idealni. Pogotovo ja, bez obzira na psihologiju i rad u vrtiću. Znate kako kažu da su kod postolara poderane cipele.

Nakon što popodne svi dođemo kući, imamo zajednički ručak. Cijela obitelj svaki dan ima zajednički obrok, kada se pokušavamo i družiti te razgovarati s djecom, vidjeti kako je tko proveo dan. Nakon toga neka djeca imaju određene aktivnosti, a onima koji ostaju doma ponudimo neku zanimaciju. Ponekad je to crtić, ponekad priča, ponekad se hrvamo i borimo, ponekad izvodimo gluposti, odemo do parka i slično. Starija djeca imaju određena zaduženja po kući jer od malih nogu ih učimo da sudjeluju u kućanskim poslovima. Svakodnevne radosti imamo i kad se prije spavanja mazimo u dječjoj sobi, kad se skupa pomolimo.

@matej_culjak

Biti roditelj ili prijatelj? Jeli moguće biti oboje dok su djeca maloljetna? Ili je za djecu potrebnije da im budete roditelj? Zapratite me za više sadržaja 🙏🏻 #roditeljstvo #psiholog #djeca #fyp

♬ Victory – Two Steps From Hell & Thomas Bergersen

Vjera mu puno znači

* Koje je značenje vjere u vašem životu?

Vjera zauzima velik dio mog života. Još od malih nogu, kada me baka vodila na misu i s njom sam se svakodnevno molio. Ona mi je prenijela vjeru i tumačila Sveto pismo. Dolaskom na studij u Zagreb, upoznao sam suprugu i skupa smo ušli u zajednicu i mogu reći da me preko toga Bog spasio jer sam već posustao od odlazaka na nedjeljnu misu. Bio sam žedan nečeg puno konkretnijeg, što sam dobio u zajednici, jedan živi odnos s Bogom koji me ljubi ovakvog kakav jesam, i to me spasilo. Zato sam se i odlučio na logoterapiju kao psihoterapijski pravac, jer je Viktor Frankl vratio duhovnost kao jednu od tri temeljne sastavnice čovjeka. Čovjek je duhovno biće i kao takav nikad se neće do kraja moći ispuniti ovozemaljskim stvarima jer nam je u srcu pohranjena ta čežnja za Bogom, za našim duhovnim stvoriteljem. Odrastao sam uz samohranu majku, oca se nisam ni sjećao, iako me do četvrte godine posjećivao.

Danas pokojni župnik Alojzije Žlebečić me, kada sam imao 24, pitao što bih promijenio u životu. Rekao sam da bih volio da sam odrastao i s ocem. Na njegov poticaj tada, uz bratovu pomoć, potražio sam oca i stupio s njim u kontakt. No trebalo mi je još 13 godina da se zapravo i upoznamo. Morao sam otići k njemu, nisam više mogao čekati da on dođe k meni. Najviše su mi Bog i braća iz zajednice davali snage da ne posustanem, jer smo se nekoliko puta tijekom tih godina trebali vidjeti, no on bi svaki put otkazao. Kad smo se konačno sreli, bio je to jedan divan susret, u kojem smo prvo plakali pa razgovarali. I dandanas smo u kontaktu.

* Koliko vam znači obitelj i očinstvo? Jesu li nove generacije svjesne važnosti tih vrijednosti? Koji su razlozi krize očinstva?

Mogu reći da su obitelj i očinstvo nešto na što sam najviše ponosan i Bogu zahvalan. Nije uvijek sve idealno i na svome mjestu, no kada svi skupa sjednemo za stol, vidim koliko sam bogat čovjek. Koliko bih trebao još više biti zahvalan Bogu na ženi i djeci. Pogotovo ženi koja je svih petero djece rodila carskim rezom i na jedan način riskirala svoj život da bi drugi donijela na svijet. Mlađim generacijama trebaju uzori na koje se mogu ugledati, da vide nečiji život i pomisle da i oni mogu to isto. Da i oni požele to isto. Nisam sposobniji i bolji od drugih da mogu s petero djece. No kako su djeca dolazila, uz njih sam puno učio. Vidim da nam često pristupaju roditelji u parku koji imaju jedno ili dvoje djece pa se nećkaju bi li išli na još koje. Traže ohrabrenje i jednu riječ koja će im prevagnuti. Svjedočenje vlastitim životom, to je ono što treba danas ljudima. Da vide da se može. Nije lako, pogotovo kad su bolesni. No da je sto puta divnije biti dijelom velike obitelji, to je sigurno.

O braku

* Zašto se mladi danas teže odlučuju na brak i djecu? Što savjetujete parovima na tečaju pripreme za brak?

Pravo je pitanje kakvu sliku obitelji oni nose u sebi. Koliko su oni zadovoljni odnosom koji su njihovi roditelji imali prema njima. Tko su im uzori. Koga prate na društvenim mrežama. Nikad prije kao ljudi nismo imali sve ovako dostupno, a nikad nije bilo teže odvažiti se na zasnivanje obitelji. Mladi često navode da ne žele djecu zbog velike nesigurnosti u svijetu, klimatskih promjena, pa ih mediji straše cijenom uzdržavanja djeteta do 18. godine i slično. Postali smo kao društvo jako komotni i egocentrični. Danas ljudi ne vide smisao u tome da imaju djecu. Sve su pomaknuli na starije godine jer im se usađuje ovaj individualistički duh. Mladi nisu ohrabreni ući u brak jer nemaju dobre uzore, jer im se servira da ulaskom u brak nečiji život završava, da postaje sve teško, da brzo počinju problemi i slično. Sve to narušava sliku braka.

Često u svojim predavanjima stavljam naglasak na to da je brak živi organizam. Da ga treba svakodnevno paziti, inače će krenuti nizbrdo, pogotovo kad dođu djeca jer tada postoji opasnost da prestanemo biti muž i žena, a postanemo odgojitelji vlastite djece. Pokušavam im dati jednu realnu sliku, da samim ulaskom u brak mi ne postajemo bolji kao ljudi, već to treba biti produkt našeg osobnog rasta i razvoja. Savjetujem im da dobro odvagnu osobu kojom se žene ili za koju se udaju, da budu svjesni da je u braku potreban kompromis i dogovor, te reći oprosti i kad misliš da nisi “više” kriv. Sve je dobro dok sve dobro ide, no kad počnu problemi, tada se vidi od čega smo napravljeni. Nema savršenog braka.

* Koji problemi danas najviše muče roditelje? Naime, danas se često “primjećuje” hiperaktivnost djece. Koliko je stvarno riječ o dijagnozi, a koliko o situaciji unutar obitelji?

Savjetujem im da se što bolje povežu s djecom, da nađu vremena za sebe i za njih. Da ne prate toliko što im se savjetuje na društvenim mrežama, nego da smanje vrijeme pred ekranima i da budu prisutni u životima djece. Roditelji žele poslušnu djecu koja se ne bune, koja ih neće izluđivati, a za 20 godina žele da im djeca budu samostalna, sposobna, da imaju svoj stav i da budu ljudi koji se brinu o sebi. Mi danas moramo odgajati djecu kao da ih odgajamo za život i to je ono što je teško. Ta dugoročnost odgoja.

Hiperaktivnost je pomodna dijagnoza, a mi u stvarnosti vidimo djecu koja imaju problema s pozornošću i koncentracijom bez organskog uzroka. Djeca žive užurban život uz puno ekrana, do razine ovisnosti. Igranje igrica dodatno ih podražava, tako da su oni svakodnevno u dopaminskim krizama u kojima moraju udovoljiti svojim potrebama – kao pravi ovisnici. A vidite da su to inače “normalna” djeca kojoj su čitanje lektire i školske obaveze potpuno usporena i nezanimljiva aktivnost.

Poruka mladima

* Na kojim projektima još radite i koji su vam planovi za dalje?

Radim na izdavanju svoje prve knjige, koja je pisana kao skup životnih lekcija koje će nam pomoći na putu osobne transformacije, s puno živih primjera iz mog života te puno terapeutskih priča interpretiranih na moj način, kroz životno i profesionalno iskustvo. To je nešto čemu sam posvećen posljednje tri godine, uz redovito pisanje članaka. Bit će to knjiga koju ne želite propustiti, u kojoj možete za sebe dobiti određeno usmjerenje kroz život, gledajući kako sam se borio s izazovima svog života.

Planovi su da se više profesionalno usmjerim kao motivacijski govornik jer to je nešto u čemu uživam. Vidim da publika s mojih predavanja ide jako zadovoljna. Vođenje radionica nešto je u čemu jako uživam i na tom polju ću se pokušati također više usmjeriti. Tu je i prodaja stana i preseljenje u kuću, kako bi obitelj lakše disala i imala više mjesta.

* Koju biste poruku poslali mladima?

Na kraju života nitko ne žali što nije ostao još koji dan na poslu, što nije češće išao u teretanu ili vozio bicikl. Većina ljudi žali što nije više vremena provela uz svoju obitelj, što nisu išli na još jedno dijete kada su htjeli, a mislili su da neće moći. Nikad neće biti pravo vrijeme da imate više djece. Danas vlada veće blagostanje nego ikad, sve nam je dostupnije neko ikad prije, a opet nikad nismo bili više obeshrabreni imati više djece. Nemojte gledati na djecu kao na trošak vremena i novca, kroz neprospavane noći i brige koje nam zadaju. Gledajte na njih kao na blagoslov od Boga, na sreću koja nam je dana da u njoj uživamo svaki dan. Ljubav se ne dijeli na više djece, ona se umnaža većim brojem djece!