Foto: Unsplash

Proživjeli traume u djetinjstvu pa upali u zamku: ‘U takvim obiteljima nema pravde’

Autor: Ivana Devčić

Tim Fletcher je protestantski svećenik, ili pastor, koji se više od 30 godina bavi tim poslom, a svoje je znanje teologije usmjerio kako bi pomogao mnogim ljudima. Naime, postao je savjetnik za ovisnosti i neovisni istraživač psiholoških aspekata čovjekove svijesti. Tim svakodnevno na svome YouTube kanalu govori o primjerima iz prakse, a onda ih povezuje s Biblijom te traumama koje su biblijski likovi doživljavali tijekom svoga života.

Ovoga puta Fletcher je obradio temu koliko nam disocijacija utječe na život. Disocijacija je stanje u kojemu čovjek ima rascjep svijesti o sebi i osjećanja određenih dijelova događaja. Drugim riječima, najčešće isključujemo emocionalnu komponentu i odvajamo je od svijesti kako bismo sebe zaštitili od prevelikog stresnog utjecaja.

Na primjer, mnogi ljudi nakon traumatskih događaja mogu jasno izreći što se sve događalo tijekom stresne situacije, ali to govore potpuno mirno i bez ikakvih osjećaja kao da su to doživjeli, iz uloge promatrača. Nadalje, osobe s disocijativnim poremećajem kao da izlaze iz svoje kože u određenim situacijama i ne osjećaju ili zaboravljaju dijelove života koji su im bili izrazito stresni.

Foto: Pexels

‘U takvim obiteljima nema pravde’

Ovaj pastor je u 60 snimki govorio o složenosti različitih trauma, koje najčešće potječu iz našeg djetinjstva. Trauma ne mora biti neki bizaran i težak događaj, kao prometna nesreća, trauma je ono što se dogodi u nama, kada se osjećamo izolirano, poniženo, odbačeno. “Ljudi koji imaju složene traume stvaraju ono što mrze ili stvaraju ono što pokušavaju izbjeći ili stvaraju suprotno od onoga što žele da se dogodi; i sve to što izbjegavaju zapravo im se stalno događa, a često pitanje je zašto to radimo? Ljudi sa složenim traumama odrastaju u okruženjima gdje ima puno opasnosti ili gdje njihove potrebe nisu zadovoljene ili gdje ima mnogo odbijanja ljubavi pa ima laganja, zlostavljanja”, započeo je Tim.

“U takvim obiteljima nema pravde, takve osobe mrze svaki aspekt svog djetinjstva i ne žele da im se to više nikada dogodi u životu. I tako počnu s odlučnošću da nikad više neće biti napušteni, nikad više neće biti nepoštivani, nikada više neće lagati i onda krenu u život odraslih i na kraju opet budu napušteni, nepoštivani i to se događa iznova i iznova. Zapravo takvi ljudi stvaraju baš ono okruženje koje su pokušavali izbjeći. Dat ću nekoliko primjera samo da vam pomognem razumjeti”, nastavio je pastor.

“Naime, netko tko je bio napušten kaže da je to najgore emocionalno iskustvo kroz koje bilo tko može proći, takva osoba ne želi više nikada da joj se to dogodi pa uđe u vezu odlučnija nego ikada da nikada neće biti napuštena, ali ono što tada čini je da stalno testira partnera ili ga pokušava na sve načine kontrolirati. Nakon nekog vremena druga osoba ode jer ne može izdržati takav pritisak, i osoba koja je imala problem s napuštenošću je došla do svoga cilja, napuštena je. A nesvjesno teži tome jer joj je taj osjećaj, zapravo, jedini poznat”, objasnio je.

Djeca su ovim neobičnim izjavama frapirala roditelje: ‘Ekipa oko nas je umrla od smijeha’




‘Takvi ljudi uvijek traže pljesak i tapšanje po ramenu’

“Drugi primjer, ja sam rekao da nikada neću biti kao moj tata, moj tata je bio ovisnik, moj tata je imao problema s bijesom, moj tata je povremeno bio u zatvoru i takve su osobe odlučne da ne postanu kao njihovi očevi, i kada uđu u život odraslih oni postaju ovisnici, oni su u zatvoru i imaju probleme s bijesom. Ista se stvar odnosi i na žene koje kažu da više nikad neće imati muža kao što je bivši, i upravo se dogodi to da završe sa sličnim čovjekom, koji također ima probleme kao i njihov bivši muž”, ističe pastor.

“Ista stvar je i s roditeljima, kako bi bili sigurni da im djeca ne ponavljaju njihove greške, uporno djecu odgovaraju od onoga što su oni činili u mladosti, da bi kroz desetak godina saznali da su njihova djeca pošla upravo istim putem kao i oni. Dopustite mi da vam navedem neke razloge, jer postoji mnogo različitih čimbenika koji mogu utjecati na to zašto stvaramo ono što mrzimo. Svi mi imamo potrebu biti prihvaćeni i tako kada djeca dođu u svoje tinejdžerske godine pa u odraslu dob, imaju tu hiperpotrebu da žele biti prihvaćeni pa jure za ljudima okolo i gotovo pa da ih ne pitaju: jesam li bio dovoljno?”, dodaje.




“Takvi ljudi uvijek traže pljesak i tapšanje po ramenu za svaku sitnicu, traže validaciju, traže potvrdu da su barem nešto napravili kako treba. A razlog tomu je taj da od roditelja u djetinjstvu to nisu dobivali, većinom bi za svoja dobra djela dobili poruku poput: Mogao si to i prije, Pa i nije ti to nešto, Možeš ti i bolje…” ispričao je Tim. “Takvu djecu nitko nije čuo kad god su pokušali objasniti ili dati svoje mišljenje, nitko ih nije slušao pa sada doslovno hvataju druge za rukav i govore: Treba me saslušati. Oni koji previše pričaju, previše objašnjavaju, miješaju se da bi ih se čulo, također traže da ih se prihvati jer kao dijete nisu dobili to od roditelja. I nakon nekog vremena ljudima je dosta veze ili prijateljstva s takvom osobom, više ih nitko ne sluša…”, nastavlja.

Isplivale šokantne brojke Hrvata s dijagnozama mentalnih poremećaja: Evo što prednjači

Ono što pastor ističe kao još jedan važan faktor kompleksnim trauma kod ljudi je oprečnost u osjećajima i djelovanjima. Ako su roditelji govorili djetetu na ne smije lagati, onda će ono osjećati grižnju savjesti i ako laže u trenucima kada je to dobro za tu osobu. Ta osoba bit će disocirana od onoga što je dobro za nju, a to je lagati ako za to postoji opravdan razlog.

“Zbog odgoja postajete roditelji koje ste mrzili, a roditelji su postali djed i baka koje su oni mrzili. Laganje nije loše ako je ono što vam u tome trenutku pomaže, varanje ljudi je loše. Ali ako vam treba mir i ne ide vam se van s društvom, u redu je reći da imate puno za učiti. Isto tako, u nekim situacijama, sa sitnim lažima, postavljate svoje granice. Naravno, trebali bismo se naučiti postavljati iskrene i direktne granice, no ni sitne laži vam neće odmoći da se osjećate barem malo bolje zbog svojih trauma koje upravljaju velikim dijelom vašeg života”, zaključio je pastor.

Autor:Ivana Devčić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.