Željku dozlogrdio život u Japanu, vratio se u Hrvatsku: ‘Znate li što su mi radili’

Umirovljeni dubrovački fotograf Željko Tutnjević, rodom iz Našica, udovac, koji je sa pokojnom suprugom Izumi dobio sina i kćer, te je ponosni djed šestero unučadi, proživio je život koji bi jednog dana mogao poslužiti kao inspiracija za dobar film.

Naime, njegova pokojna supruga Izumi bila je rodom iz Japana, a krajem 1992. godine odlučili su se i preseliti iz Dubrovnika u Japan, gdje je Željko doživio brojne kulturološke šokove, zbog kojih je u konačnici odlučio napustiti Japan zauvijek i vratiti se s obitelji u Hrvatsku.

“Kada sam došao s obitelji u Japan, dobili smo socijalnu pomoć i meni je to bila sramotno. To je bio razlog zbog kojeg sam što prije htio pronaći posao. Socijalna pomoć nam je iznosila 240.000 jena mjesečno, a to je bilo 2.400 dolara. Za razliku od Japana, u Hrvatskoj je socijalna pomoć bila oko 300 ili 500 kuna, ako se ne varam”, rekao je u razgovoru za portal Mirovina.

“Ponižavaju te kao životinju”

Dodao je i kako su iz socijalnog dolazili svaki mjesec i pregledavali imaju li automobil, imaju li više od pet dubokih i pet plitkih tanjura, kao i pet malih i pet velikih žlica. Nije smjelo biti nikakvog luksuza.

Otkrivši brojne šokantne detalje života u Japanu, dodao je kako je u jednom trenutku shvatio da jednostavno ne može živjeti tempom kakvim žive ljudi u Japanu pa je izjavio kako je pomislio da ako ostane još godinu dana da će završiti u bolnici ili ludnici.

Tutnjević je otkrio i kako mu je bilo teško na poslu. Primjerice jednom je zijevnuo pa su mu kolege prigovarali kako mu je dosadno, a kada je pojasnio kako je umoran, rečeno mu je da je to njegov privatni problem Jednom prilikom se nasmiješio, a tada mu je rečeno da nije plaćen da se smije. S druge strane, fotografu se baš i nije svidjelo kada su puštali vjetrova za vrijeme ručka ili dok bi sjedili u uredu, jer smatraju ‘da treba napraviti oduška’.

Neobična priča Japanca opčinjenog Hrvatskom: ‘Želim omogućiti Hrvatima da budu zabezeknuti’

“Nisam mogao ondje izdržati jer nisi mogao ništa uštedjeti, ponižavaju te kao životinju, što god kažeš, govore ti ‘baka gaijin’(što u prijevodu znači glupi stranac). Da je barem bilo novaca pa da znam da mogu uštedjeti nešto i imati, ali ni toga nije bilo. Nisam imao ni za sladoled”, zaključio je fotograf koji je u Japanu izdržao četiri godine.