Hrvat o zastrašujućem putovanju: Talibani su repetirali kalašnjikov na moju ženu

Kada govorimo o influencerima, često se postavljaju pitanja: Tko su oni? Tko ih prati? Čime se bave? Kakav je njihov utjecaj? Smatra se kako je svatko s više od pet tisuća pratitelja na Instagramu influencer, no tek se rijetki mogu pohvaliti uistinu značajnim utjecajem koji su uspjeli ostvariti zahvaljujući društvenim mrežama.

Pri samom vrhu domaće influenserske scene nalazi se ‘travel’ influencer Kristijan Iličić, osoba koju samo na Instagramu prati više od 435 tisuća pratitelja. Za usporedbu, Toni Cetinski ima nešto manje od 200 tisuća pratitelja na Instagramu, Mate Bulić ni 22 tisuće, Žanamari Lalić isto ima upola manje pratitelja, a recimo Marco Cuccurin, koji se smatra jednim od najuspješnijih domaćih influencera, ima nešto više od sto tisuća pratitelja na toj društvenoj mreži. Kristijan je pripovjedač, putopisac, fotograf, snimatelj…, sve u jednom, i to je ono što ga izdvaja iz mase. Pratitelje je privukao vizualnim sadržajem i nevjerojatnim pričama, ali i onom drugom bitnom stvari – korisnim savjetima i edukacijom.

Naime, sva svoja putovanja Kristijan pomno priprema i analizira kako bi što manje toga prepustio slučaju. Proputovao je gotovo cijeli svijet, a brojne destinacije svojim pratiteljima prikazuje na takav način da kod njih lako stvara osjećaj da su sami stajali u njegovim cipelama i gledali njegovim očima sve što je prošao i proživio, ali i želju da još malo toga prožive sami uživo.

Danas je Kristijan suvlasnik putničke agencije, postao je zanimljiv lokalnim vlastima koje ga zovu kako bi upravo njihovu destinaciju pokazao svijetu na svoj način, a i bliži se svom cilju, putovanju kroz 197 država. Na tom putu događale su mu se prekrasne stvari, ali i neke za život vrlo opasne situacije, posebno njegovoj supruzi Andrei Trgovčević Iličić, omiljenoj Kristijanovoj suputnici na brojnim putovanjima, koja je također prava miljenica Instagrama s više od 130 tisuća pratitelja.

* Jedan ste od najuspješnijih ‘travel’ influencera na ovim prostorima. Kako objašnjavate takav uspjeh, koliko vam je vremena trebalo da steknete toliku popularnost? 

Vjerujem da moja iskrenost i težnja da ništa ne lažiram i sve prikazujem kako je, ali i da iznosim otvoreno svoja razmišljanja neovisno o tome svidjela se ona nekomu ili ne, pridonose toj popularnosti i da sam tako stvorio toliki broj pratitelja. Naravno, uspjeh nije došao preko noći, ja ovo radim intenzivno 300 dana godišnje još od 2016., kad sam napustio stalno radno mjesto. Dakle, već punih sedam godina. No i prije sam putovao na daleke destinacije i objavljivao na mrežama.

Svatko tko misli da je ovo lak posao, da se jednostavno dolazi do ovih rezultata, može se zavarati time što je objavio nešto senzacionalno i ludo recimo na TikToku i dobio hrpu lajkova i pregleda, no stvaranje neke baš čvrste baze koja vas kontinuirano prati iz godine u godinu ipak nije “čas posla”. A nije ni jeftino. Vjerujem da golem dio popularnosti dugujem i tomu što sam bio u dijelovima svijeta u kojima je malo tko bio i što donosim sadržaje koje malo tko ima na našim prostorima. A to sve košta, ja sam financiram svoja putovanja. Živimo u vremenu u kojem smo bombardirani sadržajima pa nije lako zadržati fokus i nešto dosljedno slijediti, a utoliko je teže zadržati fokus pratitelja na onome što radite. Vjerujte, iz dana u dan, godinama smišljati stalno novi sadržaj nije lako. No ja ovaj posao jako volim i ne bih ga mijenjao ni za koji drugi.

* Kada i kako se rodila ta ljubav prema putovanjima?

Već sam kao klinac putovao s roditeljima, a prvo “egzotično” putovanje kojeg se rado sjećam bilo je putovanje s bratom u Istanbul. Bio sam tada još klinac, maloljetnik, ali smo krenuli bekpakerski putovati, kupili karte i krenuli u nepoznato, ništa nismo imali rezervirano, samo ruksak na leđa i idemo. Tada sam shvatio da je to nešto što doista želim ponavljati što češće. Vrlo brzo su uslijedila i putovanja u Tunis, pa tri mjeseca po jugoistočnoj Aziji i to je bilo to – navukao sam se zauvijek.

* Otkako ste prisutni na društvenim mrežama, ono po čemu ste se odmah istaknuli, osim priča, bile su i fotografije i snimke. Sve izgleda vrlo profesionalno i na visokoj razini. Jeste li se educirali o tome?

Onoga časa kad sam Instagram prepoznao kao mrežu koja mi najviše odgovara, znao sam da ću za tu platformu morati imati jako dobre fotke jer tu ne možete baš lijepiti što god. Uvijek sam se trudio stvari odraditi najbolje što znam, ali sam se i stalno educirao. Vidi se razlika između nekih prvih radova, npr. na Facebooku, kad sam još bio mlad i stavljao sve što sam “škljocnuo”, i fotki koje sam kasnije stavljao na Instagram. Trudio sam se da sve dobro izgleda, konzultirao se s kolegama koji rade isti posao, pitao kako oni nešto postižu i tako napredovao. Kupio sam i puno prilično skupe opreme, znao sam da je vizualni dio najvažniji, da idem na mjesta koja zaslužuju da ih se dobro dokumentira i nije mi bilo žao uložiti u tehnologiju. Ali, nećete vjerovati, neke od najboljih fotki ipak sam snimio “samo” mobitelom. Kad sam ozbiljno krenuo u tu priču, 2016., otvorio sam firmu i uzeo poticaje i tim poticajima sam platio prvi fotoaparat i kameru. Dron sam kupio kasnije, kad sam već bolje zarađivao.

* Bez čega ‘travel’ influencer ne može raditi?

Ni jedan influencer ne može biti bez mobitela, naravno, pa tako ni influencer za putovanja. Nije to sad neko otkriće. Uglavnom se sve svodi na kvalitetan pametni telefon. To je to kad je riječ o uređajima. I dakako, morao bi imati neki novac da putuje, a može se, postoje jeftini letovi, jeftini smještaji. Ako govorimo o mentalnoj dimenziji, morate biti pripremljeni za svoje destinacije, ipak nešto znati o zemlji u koju dolazite, a morate biti i vrlo strpljivi i prilagodljivi. Nema cijeli svijet standarde na koje ste navikli kod kuće.

* Koje vam se putovanje najviše urezalo u sjećanje i zašto?

Prvi odlazak u Afganistan potpuno me je promijenio. Prije svega zato što sam zašao iza jedne zavjese koju su stvarali mediji o toj zemlji kao o “najopasnijoj državi na svijetu”. Kad sam odlučio poći, neki su mislili da se igram životom. Malo sam podlegao cijeloj toj priči, pa kad sam sletio u Kabul, jedva sam disao od uzbuđenja, a i od činjenice da sam odmah na aerodromu ugledao vojnike s dugim cijevima. Ipak, sve se to vrlo brzo rasplinulo i uvidio sam koliko malo znamo o toj zemlji i ljudima. Upoznao sam nevjerojatno drage, dobre ljude, čista srca, ljude koje je sudbina smjestila u zemlju u kojoj neprekidno desetljećima bjesni rat, zemlju o koju su se mnogi i sa zapada jako ogriješili. Uvidio sam golemu razliku između priča i realnosti na terenu. Daleko od toga da ondje nema vrlo problematičnih stvari, ali priča o Afganistanu ni na koji način nije crno-bijela. Zaboravlja se na ljude, na ljudskost. U zapadnim medijima sve je nekakav crno-bijeli film, mi dobri, oni zli. Ali daleko je to sve od tamošnje realnosti. Zemlja ima mnoge neprepoznate prirodne i ljudske ljepote. Bio sam ondje već tri puta, a uskoro ću i četvrti.

* Jeste li ikada mislili da ćete odustati, vratiti se nekom poslu od 8 do 16? I koji bi to posao bio?

Ponekad mi je bilo teško, osobito kad sam dugo bio sam na putu, ali mi nikad nije palo na pamet da odustanem. Možda sam osjetio potrebu da usporim, da se dulje odmaram kod kuće. Čak sam imao i takvih namjera i sve tako i uredio, a onda bih samo odjednom opet začuo zov daljine i nisam više mogao ostati na mjestu. No, čak i da sam odustao od putovanja 300 dana u godini, da sam se vratio na varijantu da putujem samo mjesec dana ili tri tjedna, a ostalo da radim, to nikad više ne bi bio posao od 9 do 17 ili kako vi kažete od 8 do 16. Ne bih više nikada mogao raditi u nekoj tvrtki u kojoj ja nisam taj koji donosi odluke ili da barem nemam posve odriješene ruke. Isprobao sam to i nije mi odgovaralo.

* Danas imate i uspješnu putničku agenciju. Koliko ljudi radi s vama i kakvi su planovi?

Vlasnici agencije smo brat i ja, ukupno nas je šest, što vanjskih, što stalno zaposlenih. Ipak, pokazuje se potreba za proširenjem i vjerojatno ćemo morati zapošljavati. Plan je da širimo ponude i destinacije, ali nećemo odstupiti od toga da u ponudi imamo one destinacije koje druge agencije rijetko kada ili nikada ne nude – Afganistan, Jemen, Mauritaniju, Venezuelu… U te države ni jedna agencija na Balkanu nije nikoga odvela. To ćemo širiti. Ne vodimo klasične agencijske ture, već idemo i alternativnim pravcima, ima puno zabave, noćnog života, ovisno o destinaciji, zanimljivih interakcija s lokalnim stanovništvom, pa i neobičnih prometala poput vožnje vlakom punim ugljena. Nismo teoretičari, sve smo to prošli u praksi i surađujemo s lokalnim vodičima na terenu. S nama je zajamčen izlazak iz zone komfora i putovanje života.

* Mnogima se sviđa ideja da svoj kraj predstave preko influencera. Što influenceri mogu učiniti bolje od neke promotivne turističke kampanje?

Influenceri su danas ono što su nekad bili TV reporteri i putopisci. Mi nudimo sadržaj koji su nekad nudili oni, što ne znači da neki to i danas ne rade sjajno. Međutim, naš doseg je golem. Turističke kampanje, osobito one financirane državnim novcem, često se svode na uvijek iste “razglednice” s destinacija, nude uvijek iste stvari. Najbolje ću vam to ilustrirati na primjeru Hrvatske. Naše su kampanje takve da ispada da Hrvatska ima samo more, i od tog mora samo Dubrovnik, Hvar i Bol na Braču, eventualno Rovinj, i ništa drugo. Influenceri će, međutim, doći i na Plitvice, u Zagreb, u Slavoniju i napraviti čuda koja te kampanje nikad ne bi napravile. I otvoriti ljudima sasvim novu dimenziju neke zemlje. Pogledajte moje zadnje putovanje kroz BiH. Mnogi će ljudi priznati da za mnoge lokacije na kojima sam bio nikad nisu čuli. I da su imali pogrešnu predodžbu o toj državi.

‘NE ZNA JE LI DOŠLA ILI POŠLA’ Hrvatski bloger objavio urnebesnu snimku supruge, ‘neće ti biti lako kada vidi’

Influenceri su brži, mobilniji, rade zanimljivije sadržaje, često je sve nefiltrirano, iz prve ruke, odmah se dobije i osjećaj za tu destinaciju i manje je iznenađenja kad jednom posjetite određeno mjesto. Mi ne radimo ušminkane kartoline, već pokazujemo i kako izgleda smještaj, koliko što košta, gdje se što može vidjeti na određenoj lokaciji. Jasno je da smo tu u velikoj prednosti ispred velikih turističkih kampanja. To se sve više prepoznaje i zato nas onda i primaju predstavnici lokalnih vlasti.

* S vama putuje i vaša supruga, no jednom prilikom ste napomenuli da ćete na neka zahtjevnija putovanja ići sami. Jeste li ikada strahovali za nju, posebno zato što je žena, odnosno je li zbog toga negdje imala problema?

Da, dosta sam zaštitnički nastrojen prema njoj premda je ona doista veliki pustolov. Prošla je sa mnom mnoga mjesta na koja se mnoge žene ili ne bi usudile ili im ne bi bilo komforno. Prošli smo zajedno džungle, pustinje, Cestu smrti u Boliviji, vulkane, najduži i najteži vlak u Mauritaniji… U neke je države nisam vodio sa sobom jer su doista jako opasne i jednostavno ne bih bio miran, drugačije je kad si sam i kad se možeš po potrebi posvađati, potući ili pobjeći, a drugačije je kad se brineš za nekoga koga voliš. Tako sam odlučio i za Afganistan jer nisam znao kamo idem i kako će ta priča na kraju ispasti. No kad sam treći put posjećivao tu državu, poveo sam Andreu sa sobom. Bilo je nekih opasnih situacija – talibani su repetirali kalašnjikov na Andreu, ali smo izašli na kraj s time. Morate jednu stvar prihvatiti: kad putujete u druge zemlje, trebate se prilagoditi. Kad žena putuje u konzervativne islamske države, mora prihvatiti da će morati nositi maramu na glavi i ponašati se u skladu sa zakonima te zemlje. Mnoge afričke države jako su zeznute za solo ženu i moja je preporuka da putuju s prijateljima…

* Od svih putovanja koja ste prošli, uvjeta u kojima ste boravili, što vam je bilo najteže? 

Iskustvo iz Pakistana, kad nam je cestu presjekla lavina i ostao sam zatočen tri dana. Zajedno smo svi čekali da očiste cestu i da možemo dalje. Ali nisam to doživio kao nešto jako teško, više kao pustolovni izazov. Jednako tako nisam stvarao problem kad sam u Južnom Sudanu spavao na zemlji u straćari u kojoj je očito netko urinirao, jer mogu u glavi posložiti gdje sam, zašto sam tu, koji su uvjeti, zašto to radim… Puno su mi teže padale psihološke igrice koje sam doživljavao na granicama, najčešće po Africi. I sva ta silna čekanja, papirologija, traženje mita… To su stvari koje sam teže primao.

* Jeste li ikada na putovanju završili u bolnici zbog trovanja, ozljede ili nečeg sličnog? 

Nedavno sam pao s motora u Tajlandu, u bolnici je bilo okej, uvijek imam putno osiguranje. No bilo je natezanja oko toga tko je bio kriv u prometu i živciranja zbog toga. Imao sam i nezgodu u El Salvadoru, gdje sam izvrnuo skočni zglob, ali i tu sam više-manje okej prošao, zakrpaju te doktori, a s putnim osiguranjem sam siguran da će svi troškovi biti refundirani.

* Koja je najbolja, a koja najgora hrana koju ste kušali?

Najbolju sam hranu jeo u Etiopiji i baš volim njihovu kuhinju, ali za tri, četiri dana. Sirijska hrana je među top 5, kao i azijska, ne smijem zaboraviti ni balkansku. Na Kubi baš nema kulinarskog iskustva pa mi ondje nije godila hrana, osim jastoga pa sam ga jeo za doručak, ručak i večeru.

* Znamo da ste se nemalo puta našli u prilično opasnim situacijama, koje bi bile top tri?

Za prvog boravka u Afganistanu, dok talibani još nisu bili na vlasti, zatekao sam se u njihovoj blizini s punom sviješću da, ako me otkriju, mogu biti otet ili ubijen, i ne, nije mi bilo svejedno. Bio sam i na ničijoj zemlji na granici Malija gdje se trguje ljudima, drogom, čime god, i to je bilo moje najopasnije putovanje – nisam ga dosad objavio na storijima ni bilo gdje drugdje, a planiram to učiniti u svojoj pretplatničkoj sekciji na Instagramu. Erupcija vulkana u Kongu bila je ono što na engleskom vole reći “close call”. Mogao je erumpirati i dok sam bio na vrhu, no taman sam se bio spustio, a lava je stigla do grada kad sam ja taman odletio. Zamalo.

* Ako smo baš željni hedonizma, putovanja koje nudi sve što možemo zamisliti, kamo biste nas odveli?

Na Havaje. Ondje imate sve, od plaža i predivnih zalazaka sunca do urbanih sredina, noćnog života. Od trekinga čarobnom prirodom pokraj vulkana i vodopada do ronjenja, istraživanja podmorja, ludih sportova na vodi… Svega. Samo meni hrana nije bila najbolja, ali vjerujem da se i to može prevladati.

‘NE ZNA JE LI DOŠLA ILI POŠLA’ Hrvatski bloger objavio urnebesnu snimku supruge, ‘neće ti biti lako kada vidi’