Gabi i Vesna progovorile o Arsenu i Oliveru: ‘Svaki dan je mijenjao te ženske’

Arsen Dedić napustio nas je u kolovozu 2015. godine, a njegov kolega, pokojni Oliver Dragojević, u srpnju tri godine kasnije. Iza sebe su ostavili bogato glazbeno nasljeđe, ali i brojne anegdote kojih se najbolje sjećaju njihove bolje polovice, Gabi Novak i Vesna Dragojević.

Nije Arsen skrivao da se zna i porječkati s Gabi i da znaju raspravljati o svemu, ali je isto tako svakom prilikom isticao kolika mu je ona podrška: “Da nije bilo dobro, ne bi trajalo toliko dugo. Sve oblike nasilja nas dvoje smo prošli zajedno: i požar u kući, i gubitak prvog djeteta, i što su njoj radili, i što su meni radili… U Gabi sam našao podršku. Baš mi je ovih dana govorila: ‘Kad gledam kroz što si prolazio i prolaziš, ja ću te do kraja svom snagom štititi’”.

No, ni život s Arsenom nije uvijek bio med i mlijeko: “On je bio vrlo teška osoba i trebalo je izdržati njegove momente. Znao je biti itekako oštar, sarkastičan, mnoge je uvrijedio. Ali je bio i nježna osoba i dobar čovjek, ali baš poeta. Po njegovim pjesmama sam znala u kojoj je fazi. Bio je vidovit u svojim tekstovima. Bila je to borba u njemu. Trebala mu je takva podrška koja će biti prisutna i koja će mu praštati”, navela je pjevačica koja je bila i prvi filter za ozbiljnije kompozicije: “Koliko god je bio drzak i samoživ, trebao mu je netko da ga razumije, upravo i u toj zločestoći, sarkazmu i svemu što je izgovorio ljudima… Većina ljudi to nije prihvatila. Neki jesu.”

‘On je bio sponzoruša i izgubljen slučaj’

I Vesna Dragojević mogla bi napisati knjigu o životu s glazbenom legendom. Tako je, jednom prilikom, otkrila kako je već hodao s jednom djevojkom kada ju je upoznao.

“Bila je jedna Jelena, ja je znam! On je svaki dan mijenjao te ženske… On s njom ispod ruke, a ide za mnom. A to je trajalo sigurno desetak dana. I jedan dan, sjedi on u gradskoj kavani s ovim jednim redikulom, i kaže mi: ‘Šinjorina, vi ste meni nešto poznati!‘ A kažem ja njemu: ‘Znaš me, jer si mi iza leđa već deset dana!‘”, sjećala se kroz osmijeh Vesna.

Huljić ne prestaje bockati svog zeju, šale sve okrutnije: ‘Di je Hana, da nije išla roditi’

“On je bio izgubljen slučaj, u Dubrovniku nitko nije šljivio Trubadure, još on tada nije pjevao, svirao je gitaru… U dva sata ujutro me zvao nakon koncerta u Trebinju da će taksijem doći po mene, zvoni kućni telefon u hodniku, probudio cijelu kuću, a ja radim ujutro u šest u bolnici…Brzo je on upoznao moje, došao u nas doma, u nas je jeo, ja mu prala robu, a jadan… ima je 62 kila. Ali ja sam se zaljubila, čovječe! On je bio sponzoruša, ja sam ga uzdržavala, ja sam kupila vere, moji digli kredite da uredimo stan… Kad smo se oženili, nas je jedanaestero živilo osam godina u istom stanu!