‘Čista kvinta’ uvlači vam se u uho i pjevuši naslovne melodije filmova

Čista kvinta je jedan od glazbenih intervala, koji se gotovo bez iznimke pojavljuje u zapadnjačkoj glazbi, a bez iznimke u dramatičnim glazbenim temama za ovu ili onu znanstveno-fantastičnu seriju ili SF film. Na pitanje 'Zašto?' odgovorio je Bear McCreary.

Star Wars. Indiana Jones. Odiseja u svemiru. Superman. Star Trek. Osim žanrom, neki od ovih filmova ili serijala filmova povezani su i upečatljivom glazbenom temom. Pokušajte se sjetiti svake od njih. Barem jedna odmah će vam zasvirati u glavi. Jeste li, ipak, primijetili kako je svaka od tih melodija iznimno dramatična, grandiozna ili uznemirujuća?

Stvar je, što vjerojatno znaju polaznici glazbenih škola ili glazbene akademije, u savršenoj, odnosno čistoj kvinti. Čista kvinta je interval između pet tonova. Primjerice, u glazbenoj temi Star Warsa, koju je skladao John Williams, ta progresija počinje od tona G, čistom kvintom do D, a onda do višeg G. Williams koristi istu metodu i kod teme Supermana, samo snižavanjem, a ne povisivanjem tonova.

Čista se kvinta može naći i u mnogim drugim klasičnim filmskim temama.

– Zapravo pričate o dva intervala: Čistoj kvinti i onda čistoj kvarti. Na primjer, ako počinjete od srednjeg C, čistom kvintom dolazite do G. Onda kvartom natrag do C. To je osnovni odnos u Zapadnoj glazbi i naći će se u 99.999 posto sve glazbe korištene u temama za sve što Zapadne publike općenito gledaju. To je temelj za svu pop glazbu i klasićnu glazbu Zapada – objasnio je Bear McCreary za Wired.

McCreary je skaldatelj orijentiran gotovo isključivo pisanju nota za televizijske uratke, pa je tako skladao glazbu za epohalnu ‘Battlestar Galactica’, i u zadnje vrijeme, za ‘Terminator: Sarah Connor Chronicles’. Glavno je pitanje, govori, zašto se ovaj interval toliko koristi i zašto je tako moćan i efektan. Skladatelj tvrdi da odgovor leži u fizici.

– Kad udarite po žici ili po komadu metala ili bilo čemu što vibrira, čujete temeljni ton, ali čujete i seriju nadtonova, harmoničnih frekvencija za koje ne znate da ih čujete. A oni su serije nota koje se povisuju u odnosu na temeljni ton. Prvi nadton je najniži ton među nadtonovima, za oktavu viši od temeljnog tona. Možete pogoditi koji je sljedeći: Viši je za kvintu. Dakle, kad okinete žicu naštimanu na C, zapravo ne čujete C, nego i C iznad tog i G iznad – kaže McCreary.

Znači, takva progresija daje tonovima jačinu te predstavlja najjednostavniji način za davanje te efektnosti skaldbi. ‘Note imaju verzije sebe ugrađene u same sebe. A kada svirate više i više, note se vraćaju same sebi’, govori skladatelj.

Od skladatelja koji su na posebno efikasan način upotrijebili čistu kvintu, McCreary ističe Jerryja Goldsmitha, skladatelja koji je dao Star Treku onu nevjerojatno pamtljivu uvodnu melodiju.

– Teško je uzeti seriju intervala koju svi prepoznajemo i presložiti ih na način koji nije toliko jednostavan, kako bi dao publici to malo izazova, ali opet zadržati tu upečatljivost. Goldsmith je bio majstor toga – smatra.