Balaševićeva udovica pred hrvatskom publikom ogolila dušu: ‘Samo tako smo mogli stići tu’

“Trebala si drugim putem”, započela je predstava znakovitim riječima u prekrasnom ambijentu tvrđave pod zvjezdanim nebom i punim mjesecom koja je okupila mnogobrojnu publiku. Predstavi je igrom slučaja prethodilo odzvanjanje velikog zvona obližnje crkve koje je stalo kao u filmu, pred sami početak.

Olivera je započela predstavu pričom o kastavskoj udovici koja je po legendi sudjelovala u izgradnji stare crkve i zbog čije kletve se crkva stalno urušavala.

“Igla na kompasu je pokazivala samo jedan put – naprijed. I samo tako smo i mogli stići tu, tu gdje smo već stigli.” Publiku je tako uvela u monobajku, kako Olivera sama kaže, o savršenom djetinjstvu pod ne tako savršenim rasporedom zvijezda.

U predstavi podijelila i uspomene s Đolom

Sjajni ambijent ljetne noći na prekrasnoj Crekvini dodatno je uljepšala sjajna publika koja je predstavu pratila s velikom pozornošću te reagirala smijehom, a ponekad čak i odgovorom na Oliverine pošalice, pitanja i spretne pokrete. Emotivno su reagirali i na uspomene s voljenim Đolom koje je podijelila u predstavi.

Na kraju predstave je, umjesto onog crkvenog zvona s početka, od zidina odzvanjao gromoglasan pljesak koji se minutama nije zaustavljao. Vrhunac je ipak bio trenutak u kojemu je glavnoj i jedinoj glumici nekolicina ljudi iz publike poklonila više prekrasnih ruža.

Gabi i Vesna progovorile o Arsenu i Oliveru: ‘Svaki dan je mijenjao te ženske’

Podsjetimo, ljubavna priča Olivere i Đorđa započela je još sedamdesetih. Kad su se njih dvoje upoznali u Novom Sadu, Olivera je još bila studentica, a Đorđe je već bio pjevač u usponu.

Između njih je zaiskrilo tijekom snimanja jedne televizijske emisije. Olivera je u emisiju došla kao uspješna gimnastičarka, a Đole kao mladi glazbenik s reputacijom zločestog dečka. Jedna od prvih pjesama u kojoj je progovorio o njihovoj ljubavi bila je “Provincijalka”, a Olivera je jednom prilikom opisala kako se sve događalo upravo onako kako je to u pjesmi i opisano.

“On tvrdi da je ta pjesma vezana za ovu sobu. Ja znam da sam za stolom čitala bilješke s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili shopping centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bi potrčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lijep način ispričala”, rekla je svojevremeno Đolina udovica.