Marketinški obrađeni čovjek ukida svoj apsolutni duh

'Psihonaut' Maršić dočarava utjecaj ekstremnog bombardiranja informacijama te objašnjava kako marketinška industrija modernog doba dovodi čovjeka do umne zaslijepljenosti.

Medij nije ograničen na neku konkretnu TV postaju. Iritiran gledatelj se više ni ne veže za konkretan sadržaj i informaciju koja se emitira na jednoj postaji, već vrlo često mijenja programe (sindrom daljinskog upravljača). Na taj način daljnje ubrzava tempo promjena pokretnih slika, postaje objekt marketinga. Odluka «promijeniti ću program, na ovome nema ništa» dovodi ga u situaciju da na taj način još intenzivnije bude izložen propagandnim porukama. Na programu I reklama je sad, na programu II reklama je za 20 sekundi kasnije – na taj način uz te vremenske pomake gleda pretežno samo – reklamne poruke, gledatelj je izložen njima kraće i na taj način one imaju intenzivnije djelovanje u smislu produbljivanja ovisnosti o mediju. Taj «Pavlovljev refleks» je sličan procesu podizanja doze lijekova (droge) kako bi se postigao isti efekt. Proces ide uz daljnje mentalno i emotivno nazadovanje te emotivnu prazninu, budući da gledatelj kao subjekt ne može sam osmisliti vlastito maštanje i vrijeme.

Gledatelj kao subjekt, kao i u svakoj ovisnosti, pretvara se u puki objekt, odnosno u ispostavu «gutača reklama». Pasivizirajući se, otklonio je mogućnost izbora, a time i konkurentnosti za ozbiljni život.

Čovjek je doveden na razinu kratkoročnog pamćenja

Čovjek je svom duh biće samosvijest , on ponaosob sve pojave koje okružuju njegov duh ili mu se otvoreno(nabacuju) nude ponaosob mora staviti u kontekst svoje subjektivne koncepcije mogućnosti ulaska u objektivno razumijevanje same stvari ,odnosno datosti koju on mora dovest u smisao za iskorak prema slobodi. Sloboda odluke, danas, za razliku od vremena kad je znanje tretirano kao vrlina koja je u svojoj biti donosila univerzalne principe pomaka, iskoraka prema «boljem», jasnijem, stvara kočnice prema mogućnosti otvorenosti ulaska u znanje, odnosno u znanost koja donosi parcijalne istine uokvirene u poluistine ,a plasirane kroz razne medije kao forma ugode gdje je sve jasno i istinito, sve sumnje i propitivanja ,ruše se već sutra novom istinom reciklirana po identičnom obrascu kao i ono jučer.

Na takav način moderni čovjek ne uspijeva selektirati i prepoznavati distinkcije između onog bitnog i ne bitnoga, gdje njegova kognitivna i rasudbena snaga uma kao preduvjet za ulazak u objektivno znanje biva poništena i stavljena u servis profita i reciklaže jednostavnih ideja koja su okrenuta prema animalnoj strani naše osobnosti i samoga duha.

Moderni, marketinški obrađeni čovjek, ukida svoj apsolutni duh, koji mu je vjekovima služio kao trezor u kojem je čuvao svoje mogućnosti uma za bolje, a možda pravednije sutra.

Bombardiranjem nebitnim podacima i perifernim potrebama čovjek je doveden na razinu kratkoročnog pamćenja koje ne može dovesti same predodžbe do nivoa subjektivnog konteksta kao preduvjet za dublju i pojmovnu spoznaju što stvara konstantne i univerzalne principe, stavljajući ih u trezore duha kao neprocjenljivo bogatstvo prema budućnosti, dajući ljudskoj samosvijesti ulogu sidra što ga održava na površini za moguće isplovljenje prema potpunoj istini.

Imaginarni svijet slika oduzeo nam je pravo na slobodnu maštu