Zoran je nekoć bio bogat, a sad jede u pučkoj kuhinji: ‘Za svoje neuspjehe sam kriv ja’

Brojni ljudi diljem svijeta osjećaju posljedice ekonomskih kriza. Najprije “lockdown” zbog pandemije koronavirusa, a potom i turbulencije s cijenama energenata, bili su okidač za zatvaranje desetaka tisuća tvrtki i rast cijena koji traje do danas.

No, ima ljudi koji se još nisu oporavili niti od prethodne krize, one iz 2008. godine. Jedan od njih je 62-godišnji Zoran Popović iz Čačka. On je godinama gradio svoje poslovno carstvo u Beogradu, no ono se srušilo preko noći kao kula od karata.

“Sve je bilo pogrešno i za to sam isključivo odgovoran ja. Za sve svoje neuspjehe sam isključivo kriv ja. Ogromna inflacija i neki ljudi koje sam ja stvorio, a na kraju su me izdali. Mene više ništa ne boli, pošteno da vam kažem, gledam samo kako da uspijem”, rekao je za TV Prvu.

Upropastio ga prijatelj

Zoran je diplomirao ekonomiju u Beogradu. Uz pomoć tasta, oca prve njegove supruge zaposlio se u Vojsci Srbije. No, ondje nije dugo opstao, jer se razveo, a tek je u drugom braku pokrenuo vlastiti biznis. “Živio sam fantastično. Radio sam privatne poslove vezane za proizvodnju sokova i piva s poznatim beogradskim biznismenom. Imao sam mnogo novca i nekretnina”, ispričao je.

Imao je stan od 250 kvadrata, počeo je graditi vilu na Senjaku, držao je kafić i dva noćna kluba, a bio je poznat i po skupocjenim automobilima i putovanjima. No, onda je u posao uveo svog prijatelja i tu je počeo njegov krah.

“U posao sam uveo prijatelja iz Čačka, koji je na kraju dosta toga upropastio. Radio je meni iza leđa pa sam izgubio povjerenje poslovnih partnera. Objekte na Senjaku nisam mogao da legaliziram i sve su srušili. Tada sam se i drugi put razveo”, posvjedočio je Popović.

Hrvati koji su se izvukli iz siromaštva otkrili kako su uspjeli: ‘Tate više nema, želim vjerovati da bi bio ponosan’

Na socijalnoj pomoći

Obitelj njegove majke plaćala mu je stan godinu dana. No, na kraju ga niti oni nisu više mogli uzdržavati. Poslali su ga u manastir Stjenik kod Čačka, gdje se šest mjeseci brinuo o životinjama. Danas živi na ulicama Čačka.

“Primam socijalnu pomoć od nekih 9.000 dinara (76,82 eura) i hranim se u pučkoj kuhinji. Ne libim se posla, radio bih, ali teško me itko prima zbog mojih godina. Idem u nadnicu kad je sezona poljoprivrednih radova”, priča Zoran svoju životnu priču.

U međuvremenu je doživio dva moždana udara. Kaže da je sam sebe doveo do stare poslovice “imati pa nemati”. Kaže da bi mijenjao posljednjih 15 godina. Ipak, nikome ništa ne zamjera, jedino žali što nije u kontaktu sa sinom i kćeri, ali priznaje da “nikad nije bio fer”.