Zelene politike kao krinka uništavanja poljoprivrede: ‘Ne nasjedajte na te priče’

Na Zemlji u ovom trenutku živi osam milijardi ljudi, a procjene su da će nas do 2050. biti blizu 10. U takvim okolnostima, govoriti o održivoj poljoprivredi nikad nije bilo važnije.

Shvaćajući važnost ove teme, Motus Media grupa u utorak, 28. svibnja organizirala je konferenciju “Održiva poljoprivreda – izazovi i rješenja” koja se održala u hotelu International u Zagrebu.

“Kad je riječ o budućnosti održive poljoprivrede, mnogi vjeruju da će do trenutka kada broj stanovnika na Zemlji dosegne devet milijardi biti potpuno iscrpljeni mnogi prirodni resursi, što od svih nas zahtijeva alternativna održiva rješenja. To nam daje nešto manje od 30 godina da napravimo promjenu prema održivom načinu života uz očuvanje naše poljoprivrede i izvora hrane”, poručila je najavljujući konferenciju Marija Dekanić, direktorica Motus Media grupe.

Okosnica ZPP-a

Na konferenciji će se okupiti poljoprivrednici, dobavljači, prerađivači, javni sektor, izvoznici i svi dionici koji sudjeluju u lancu proizvodnje i distribucije domaće hrane, kako bi diskutirali i pridonijeli unapređenju vizije održivog poljoprivrednog i prehrambenog sustava Republike Hrvatske.

Održiva poljoprivreda jedna je glavnih okosnica Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). ZPP se zalaže za gospodarsku održivost poljoprivrede kako bi poljoprivrednici mogli dugoročno pružati te usluge. Zbog toga su u gospodarske mjere ZPP-a uvrštene društveno uključive odredbe, kao što su potpore za maloposjednike i preraspodjela plaćanja.

I Mjere zaštite okoliša u ZPP-u osmišljene su prema načelu društvene održivosti. Podržavanjem obveza upravljanja i ulaganja korisnih za zaštitu okoliša, ZPP svim poljoprivrednicima omogućuje da u ime društva štite prirodne resurse i bioraznolikost, što je važna usluga za koju tržište ne bi platilo naknadu.

Transformacija poljoprivredne proizvodnje

Naziv prvog panela je ‘Poljoprivreda kao samodostatna, inovativna, strateška industrija Hrvatske i suradnja s prehrambenom industrijom za izvoz’ i na njemu će se raspravljati o tome kako buduća poljoprivredna politika mora i može omogućiti razvoj poljoprivrednog sektora kako bi bio produktivniji, više usklađen s tržištem, učinkovitiji u cijelom lancu proizvodnje i prerade hrane te konkurentniji u izvozu.

Kako bi se ti ciljevi ostvarili nužni su transformacija poljoprivredne proizvodnje, velika ulaganja, investicije u nove tehnologije, nova znanja i digitalizacija, ali i opredijeljenost države da su poljoprivreda i proizvodnja hrane strateške industrije.

Na panelu sudjeluju Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), Krunoslav Karalić, zamjenik ravnateljice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), Žaklina Jurišić, voditeljica Odjela za poljoprivredu i prehrambenu industriju Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Ivo Grgić, profesor Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Zelena politika EU

Drugi panel nosi naziv ‘Kako će i s kojim posljedicama Hrvatska implementirati složene zahtjeve zelenih politika EU-a’ i na njemu će se pokušati objasniti koji su sve izazovi i kako održati poljoprivrednu proizvodnju u uvjetima provođenja europske zelene agende, koje su opasnosti u zahtjevima implementacije zelenih politika EU-a, kako povećati konkurentnost ratarske proizvodnje te, ono što je za budućnost hrvatske poljoprivrede izuzetno važno, kako ostvariti povećanje proizvodnje hrane, posebno povrća i voća, stočnog fonda u govedarstvu i svinjogojstvu uz znatno smanjenje stakleničkih plinova i smanjenu upotrebu pesticida i mineralnih gnojiva.

Na panelu sudjeluju Zvjezdana Blažić, konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu, Mato Brlošić, proizvođač sjemena i ratar i član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, Sanja Lugomer Ćuk, izvršna direktorica Perfa-Bio d.o.o. i Miroslav Božić, savjetnik Uprave Hrvatska industrije šećera d.d.

Konferenciju “Održiva poljoprivreda – izazovi i rješenja” možete uživo pratiti na portalu Dnevno.hr:

12:52 – Zaključna riječ 

“Imamo jako dobre proizvođače koji su napravili svoje proizvode, imamo ekoloških proizvođača. Niej sve tako crno, samo što smo mi analitičari koji pratimo podatke, a tu nažalost Hrvatska nema dobre pokazatelje. Mi pokušavamo sve riješavati na isti način, a ne možemo problem riješiti na način na koji smo ga stvorili”, rekla je Blažić.

“Kad sam bio mlad, proizvodio sam 10 puta manje, kamate su bile 16-17 posto, inflacije nije bilo. Danas da me netko pita, ponovno bih se bavio poljorpivredom. Savjetujem mladima da čuvaju svoje znanje jer će se moći lakše snaći pred svim izazovima”, zaključio je Brlošić.

“Savjetujem svima da budu ustrajni. Trebaju nam inženjeri u svim sektorima”, rekla je Ćuk.

“Što četiri paviljona poljoprivrednog fakulteta naprave dobro, peti uništi. Trebaju nam ekonomisti. Treba uzeti od države poljoprivredna zemljišta. Napravljena je pustinja od poljoprivrednog zemljišta. Zemljišta se tretiraju kao stočarsko, ratarsko, voćarsko i povrtlarsko. Ja sam voćar i imam 45 posto više sati rada, a dobivam isto ili manje poticaja nego drugi”, oglasio je jedan poljoprivrednik.

“Izabrao sam jednu dobru vijest. Što je dobro što je u tome pala proizvodnja. Pad stakleničkih plinova za 40 posto. Možda je ironično, ali ako okrenemo stvari, ovo je jako pozitivan trend”, ustvrdio je Božić te poručio mladima: “Nemojte nasjesti na priče da je čovjek parazit i da smo mi doveli do zagađenja planeta. Četiri posto je antropogeno zagađenje, od čega je jedan posto stakleničkih plinova, a ostalo je drugo. Svi želimo udisati čist zrak i piti čistu vodu, ali upakirano nam je u celofan nešto što je netočno. Stvara se dojam da se u poljoprivredi do 2050. godine može imati nulte emisije. Ne može se. To je glupost. To je Ursula von der Leyen cijelo vrijeme držala, a onda je mjesec dana prije izbora otvorila pregovore s poljoprivrednicima. To je zbog glasova”, zaključio je Božić.

12:45 – Kritike zelenim politikama

Javila se i mlada studentica agronomije s provokativnim pitanjem. “Ovako nećete nikad privući poljoprivrednike. Svi samo upiru prstom u državu, tu državu netko vodi. Imamo ministre koji ne komuniciraju i ne znaju što rade. Iskreno se pitam hoću li se nastaviti baviti ekološkom poljoprivredom i onime čime se bavi moja obitelj. Poticaj bi mi bio bolja komunikacija i bolje mjere”, rekla je.

“Sve ove stvari iziskuju ogromna financijska sredstva. Pripremili smo jedan materijal, gdje je udio ruralnog u financijskoj omotnici u nacionalnom proračunu oko 25 posto europskog, a u drugim članicama udio domaćeg financiranja ide i do 60 posto. Pitanje klimatskih promjena, dekarbonizacije u prehrambenoj industriji, itd. iziskuju znatna financijska ulaganja.

Imate zagovornike da se drastično smanje uzgojni uvjeti peradi. Krovno vijeće peradarske unije Europe je izračunalo da će povećati troškove za 37 posto, potrošnju hrane za 38 posto, potrošnju vode, da bi se zadržala postojeća razina proizvodnje. Imamo razne lobije i trebamo biti senzibilizirani i zaštititi ono što imamo”, rečeno je.

12:43 – Anketa o hrani

“Najvažnije i je da je hrana zdrava i da joj znam podrijetlo”, “Kupujem domaće, od povrća do mesa. I ne kupujem u robnim centrima”, “Kao penzionerka prvo gledam cijenu, a onda da je domaće”, rekli su građani na pitanje na što paze kad kupuju hranu.

“Molim sve da paze na naše mlijeko, voće, povrće, time podržavamo našu državu, naše poljoprivrednike”, “Kupujem hrvatsko, jer sam veliki domoljub”, samo su neki od odgovora na pitanja kupuju li Hrvati domaće.

12:40 – Kvaliteta poljoprivrednog zemljišta

“Državnog zemljišta ima oko 300.000 hektara. Oko 200.000 je dano godinu za godinu. Poljoprivrednik nije dobio ništa, osim novih obveza koje mora provoditi. Prošle godine smo imali 70 posto zelenog plaćanja. Danas imate 7 eko shema, morate ih odraditi, kupiti neki stroj, a da za to dobivate manje.

Bilo bi dobro napraviti analizu koliko poljoprivrednika ima vlastitog zemljišta kao resurs. Koliko ima zakupa. Neki čak otvaraju OPG-e umjesto da daju zakup. Mi bismo trebali davati novac za poboljšanje kvalitete tla”, rekao je Brlošić.

12:30 – Peradarska proizvodnja

Sanja Lugomer Ćuk iz tvrtka Perfa Bio rekla je da je proizvodnja peradi i jaja dostatna. Gledaju poticaje, fondove, ali i sirovine te hranu za perad koju koriste.

“Norme i obveze moramo ispuniti. Imate vani prosvjede gdje ljudima za jaja kupljena u kaveznom uzgoju vraćaju novac kako bi mogli kupiti jaja iz podnog uzgoja, sve će to doći i kod nas. Tome smo se već prilagodili. Prošla godina je bila dobra, ali moramo planirati i držati samoodrživost. Mi imamo proizvodnju vlastite smjese, ali sastojke uvozimo. Prodaja se odnosi 99 posto na hrvatsko tržište. Moramo pratiti trendove i biti fleksibilni”, rekla je.

Zvjezdana Blažić dodala je da se uz kvalitetne analize treba ulagati i sredstva u načine obrade tla koji utječu na količinu hranjivih tvari u tlu. “To se prije svega odnosi na upotrebu stajskog gnojiva, čija je količina upitna, s obzirom na pad stočarske proizvodnje. Postoji cijeli niz mjera kojima se može poboljšati kvaliteta tla, ali to je stvar gdje poljoprivredni proizvođači neće moći sami, već će trebati pomoć države”, dodala je.

“Još 2018. godine je propisana obveza proizvođačima da na površinama većima od jednog hektara naprave analizu tla. Imamo 12 državnih i 11 privatnih laboratorija u kojima se godišnje analizira 40.000 tona tla. Analiziraju se podaci o količini kalija, humusa, itd. Imamo monitoring, odnosno trajno praćenje tla, uspostavljeno je i 90 jedinica za praćenje tla. Imamo trendove degradacije poljoprivrednog zemljišta i pad sadržaja organske tvari u tlu, što je niže od potrebnih dva posto”, rekao je Karalić iz HAPIH-a.

12:13 – Je li cilj uništiti poljoprivrednu proizvodnju nauštrb zelenom?

Miroslav Božić iz Hrvatske industrije šećera, istaknuo je kako je njegova industrijanajveći potrošač energije i proizvođač stakleničkih plinova te imam pet puta veće obveze, 11,5 milijuna eura, od ostalih poljoprivrednih proizvođača.

“Je li cilj zelenoj politici da budemo bez poljoprivredne i prehrambene industrije je jako opasno pitanje. Mogao bih se upecati i reći da oni to tako ne misle, jer to nigdje ne piše. Moj put od euroromantizma je završio na euroskepticizmu, zbog ovoga što sam sve prošao. Ja sam se zalagao da što prije idemo u eurointegracije. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, s jedne strane smo vidjeli ‘šuti, slušaj, primijeni’. Mi smo u sektoru koji je šampion cirkularnog gospodarstva. Šećerna repa proizvodi najviše kisika od svih drugih kultura i veže na sebe najviše CO2, a najviše plaćamo za zagađenje. Kako da mi kažemo da je to poštena politika?

Mi plaćamo za nešto što je zapravo vrlo diskutabilno. Jedna od teroija je da je ljudsko djelovanje uzročnik klimatskih promjena. Sad se razvijaju politike kojima se od ljudi traži da mijenjaju svoje ponašanje i navike. Mi proizvodimo šećer, sad se kaže da on nije kao cigarete, ali kaže se da si ili ovisan ili pretio. Nema znanstvenog istraživanja koje je dokazalo ovisnost o šećeru. Uostalom, to nastaje fotosintezom, ali nakon izvlačenja vode i pomoćnih tvari.

Mi od 2017. godine imamo pad proizvodnja. Ali, sad imamo povećanje poljoprivredne proizvodnje, što je dobra vijest. Oni koji su dosad imali lake zarade su dobili poruke da se iskoristi slobodno vrijeme. Ključna se stvar svodi na tome govorimo li o fer ili ravnopravnim tržišnim uvjetima”, rekao je Božić.

“Imate državu koja ima 42 milijuna hektara, 18 pesticida koji su u EU zabranjeni, 420 šećerana, itd., a onda im ukineš carinu. Pa nije ni čudno što su Poljaci izašli na ulice”, dodao je Božić govoreći o Ukrajini dodajući da će se ZPP promijeniti.

“Šećer je bio najveći izvozni proizvod prije ulaska Hrvatske u EU, zadržali smo te razine, unatoč smanjenju poljoprivrednih proizvodnja. Plaćamo u europske fondove, a nismo dobili ni eura”; zaključio je.

12:03 – Panel o posljedicama primjene zelenih politika EU na hrvatsku poljoprivredu

S obzirom na to da Hrvatska ulaže 37,5 posto predviđenih sredstava za zelenu poljoprivredu, pitanje je hoće li to biti kraj tradicionalne poljoprivrede. Zvjezdana Blažić tvrdi da to neće biti kraj, ali da će prilagodbe biti teške.

“Mi nismo iskoristili jednu jedinu lipu iz fonda EU koji koristi za promociju poljoprivrednih proizvoda. Proizvođači to sami ne mogu, jedini koji su to mogli su bile gospodarska i poljoprivredna komora. No, ni oni nisu učinili ništa”, rekla je Blažić dodavši da je Slovenija to masovno iskoristila.

Proizvođač i član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, Mato Brlošić odgovorio je na tu kritiku. “S HPK su se igrale sve politike, jer vjerojatno ne žele velikog i snažnog poljoprivrednika. Nama su financije prepolovljene, a 160.000 poljoprivrednika očekuje da nešto radimo za njih”, rekao je on.

“Ako se mi ne možemo prilagoditi, doći će netko tko će se prilagoditi i nastaviti proizvoditi hranu”, odgovorio je Brlošić na pitanje hoće li se poljoprivrednici morati prilagoditi novim europskim poljoprivrednim politikama.

“Sjemenarstvo će morati dati svoj konačni odgovor u prijelazu s jednog sustava na drugi. Kao što je prije 50 godina na sjemenu podignut prinos s 2-3 tone na 7-8 tona, tako će od sjemenarstva trebati tražiti još. Hrvatska je ovdje izgubila neke bitke. Imamo još nekoliko sjemenarskih kuća i to treba zadržati. Evo primjera. Kad smo imali svoje sjeme šećerne repe, jedna tona je koštala oko 100 maraka, kad je sve privatizirano, cijena je otišla na 250 maraka. Sad je cijena 600 eura. Trebamo zadržati svoje sjemenarstvo i bilo bi strašno da izgubimo proizvodnju sjemena pšenice i da nam stranci određuju cijene”, zaključio je.

11:49 – Prezentacija o implementaciji europskih politika

Konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu, Zvjezdana Blažić opisala je koje su sve uredbe, odluke i ciljevi koje je EU propisala svim članicama, pa tako i Hrvatskoj.

Tako je do 2030. godine potrebno smanjiti uporabu hranjivih mineralnih tvari za 50 posto, kao i umjetnih gnojiva. “Došlo je do problema kod poljoprivrednih proizvođača, jer je sve strože nego prije. Moraju mijenjati načine proizvodnje, koristiti manje proizvodnih sirovina paziti na plodored itd. Druga stvar je financiranje, mi smo uključili 35 posto proračuna za ekološku proizvodnju, a 37,5 posto smo dobivenih sredstava usmjerili ka zaštiti okoliša i klime.

“Europska komisija je dala ocjenu stanja gdje se Hrvatska nalazi. Što se tiče okolišnih uvjeta smo dobri. Smanjili smo upotrebu pesticida, mineralnih gnojiva, imamo izuzetno dobru kvalitetu vode, ali imamo problem s kvalitetom tla, pogotovo u mediteranskom dijelu gdje prijete erozije. No, još veća prijetnja je u istočnoj Slavoniji zbog niske razine organskih tvari. Na tome se zaista treba puno raditi ako želimo održati proizvodnju, jer tu nemamo sustavnog praćenja”, ustvrdila je.

“Mi imamo 8,3 posto pod ekološkom proizvodnjom i tu nismo puno lošiji od prosjeka EU, ali morat ćemo povećati, ako se od nas bude tražilo 25 posto ekološke proizvodnje”, dodala je.

Potrošnja umjetnog gnojiva, ali i sredstava za zaštitu bilja je u padu u odnosu na razdoblje ulaska Hrvatske u EU. Hrvatska ima najveći udio poljoprivrednog zemljišta u programu Natura od svih u EU. EK je ocijenila da Hrvatska ima bolje rezultate u zaštiti okoliša klime, no problem je konkurentnost i produktivnost.

“Mi smo još uvijek na 35 posto razine EU, s time da smo prošle godine imali pad produktivnosti od 15 posto. Što se tiče generacijske obnove i života u ruralnim krajevima, tu nam je situacija loša, ali tako je i u drugim članicama EU”, rekla je Blažić.

Oko 1,1 milijardi eura strateških sredstava smo uložili u poljoprivredu, od čega 500 milijuna na samu proizvodnju. “Imamo osigurana sredstva koja se tiču klime i okoliša, ali pitanje je jesu li nam trebala u drugom dijelu koji se tiču proizvodnje, produktivnosti i održivosti”, zaključila je.

11:40 – Zaključak prvog dijela

“Poljoprivreda je dobila slabu trojku i to je realnost. Ljudi su prepoznali koji su problemi i realnost. Nedostaje nam kvalitetan marketing domaćih proizvoda. Drugo pitanje je kupovna moć hrvatskih građana i to dvoje treba pomiriti. Stranci kad dolaze žele probati domaće proizvode. Marketing treba dovesti naše proizvode do velikih proizvođača, a s druge strane treba pomiriti nisku kupovnu moć i omogućiti ljudima da im ti proizvodi budu dostupni.

Ljudi će se početi vraćati na selo samo ako im se ekonomski isplati. Treba pomiriti ekonomsku, društvenu i socijalnu kompomentu. U cijeloj Europi pada prosječna vrijednost dohotka koji jeionako niži od prosjeka”, rekao je Jakopović.

“Strah me mojih studenata. Toliko loše su čuli o poljoprivredi, da se pitaju tko uopće studira agronomiju. Umjesto nas četvero staraca treba pozvati oni koji su uzgojili i imamo krasnih primjera u hrvatskoj poljoprivredi”, rekao je Grgić.

“Trebamo sniziti troškove u proizvodnji i racionalizirati angažman radne snage i prema tome organizirati mjere poljoprivrede. Implenetacija metoda koje će povećati prinos i smanjiti troškove, komasacija, navodnjavanje, udruženje malih proizvođača, dakle stvaranje ekonomije obujma te raditi marketing naših proizvoda”, ustvrdila je Jurišić.

“Dugoročan je posao otklanjanja svih problema koje imamo. Potrebno je horizontalno i vertikalno udruživanje proizvođača s našom industrijom, ulaganje u kapital i tehnologiju rješenja su kojima bismo mogli unaprijediti našu poljoprivredu i povećati vrijednost proizvoda”, zaključio je Karalić.

11:38 – Kontrola zdravstvene kvalitete meda

“Naš centar u Križevcima kontrolira kvalitetu meda, gledajući razine kontaminanta, što su pesticidi, a potom i analizom samih pesticida”, odgovorio je potpredsjednik HAPIH-a na pitanje iz publike.

11:31 – Komentar građana

“Moglo bi biti i bolje”, “Mislim da se premalo ulaže i da podjela zemljišta od države nije nkako dovršena, što bi dalo proizvođačima da rade”, “Neke stvari nisu napravljene da bi se pomoglo poljoprivrednicima”, komentirali su građani stanje u poljoprivredi.

“Mislim da naša hrana nije prepoznatljiva u EU, osim kod gurmana i ljudi koji se time bave”, glasio je jedan od komentara.

“Naravno da građani prepoznaju kvalitetu i na tome se radi jako puno. Mi na razini EU kroz zaštićene oznake izvornosti i zemljopisnog podrijetla imamo 48 proizvoda, što nas stavlja na 7. mjesto u EU. Samo među vinima imamo 20 oznaka izvornosti. Uz to, imamo i nacionalni sustav označavanja mlijeka, meda, mesa itd. Imamo i još jedan sustav označavanja dokazane kvalitete”, rekao je Karalić iz HAPIH-a.

“Čini mi se da smo se kao zemlja izgubili u znakovima. Domaći i strani proizvođač ne razumije o čemu se tu radi. Trebalo bi raditi na sinergiji domaćih i postojećih sustava, smanjiti broj znakova kako ne bismo radili zbrku. Znakovi HGK imaju dugu tradiciju, ali će trebati doći do transformacije”, istaknula je Žaklina Jurišić.

11:18 – Cijene hrane i prilagođavanje proizvodnje

Dio prehrambenih sirovina na svjetskim burzama je poskupio, dok je dio pojeftinio, pa je pitanje treba li se naša proizvodnja tome prilagoditi.

“Mi imamo suficit u ratarstvu od 250 d0 350 posto. Sad imamo i taj problem s Ukrajinom i tim kvazi transportom kroz naše zemlje. Problem je i to što Italija sve manje kupuje, jer je preplavljena s ukrajinskim žitom i za 14 dana ćemo imati veliku raspravu oko toga zašto su otkupne cijene toliko niske. Mi smo u EU prvi graknuli oko prolaska ukrajinskog žita kroz Europu. Nije logično da to žito prolazi s većim transportnim cijenama od njihove vrijednosti na njihova tradicionalna tržišta sjeverne Afrike. Papir je napravio jedno, a mi smo snalažljivi u Europi. No, mikro utjecaj na dijelu tržišta ima veliki utjecaj na cijene poljoprivrednih proizvoda. Ratari su sad u nešto lakšoj poziciji, a stočari su u problemu”, rekao je Jakopović.

Dodao je da moramo gledati i inflaciju, gdje smo u prosjeku EU. Dodao je da poljoprivrednici nominalno zarađuju manje nego prije sedam godina, pogotovo zbog inflacije.

“Nema mogućnosti promjene sustava. Pitanje je kontrole potpora da se one kvalitetno troše. Njih je teško kontrolirati kod velikog broja primatelja”, rekao je profesor Grgić. “Ovo što mi imamo ne veseli, ali slično je i u drugim zemljama, ali one su jače, pa njihove odluke imaju utjecaja i na nas”, dodao je.

“U ovom trenutku Hrvatska je pred slomom komasacije. Mi smo prijavili 18.000 hektara putem Nacionalnog programa oporavka i otpornosti. Ranije je problem bila parcelacija poljoprivrednog zemljišta, jer na malim površinama proizvodnja košta više, a sad su problem cijene”, rekao je profesor Grgić.

Jurišić je dodala kako imamo jako visoke proizvodne troškove zbog malih parcela i nedostatka ekonomije volumena. Dodala je da kod nas dominiraju kulture koje postižu nižu cijenu. “Ako mi imamo konkurentan proizvod koji odgovara kvalitetom i cijenom, nećemo dozvoliti da nam na tržište dođe strani proizvod”, rekla je.

11:14 – Sprječavanje nelojalne konkurencije

Krunoslav Karalić iz HAPIH-a rekao je kako nelojalna konkurencija čini one distributere koji prodaju svoje proizvode ispod tržišne cijene proizvodnje. Dodao je da se radi na tome da se ispune zahtjevi poljoprivrednika u izmjenama Zakona o poljoprivredi i Zakona o trgovini kako bi se spriječila nelojalna konkurencija.

Dodao je da EU ima najbolji sustav konktrola kvalitete hrane, što provodi i HAPIH. “Imamo razvijen sustav u kojemu izdvajamo proizvod i utvrđujemo njegov sastav. Ako se utvrdi kontaminant, mi radimo analizu tog kontaminanta. Mi svakako jedemo sigurnu i zdravstveno ispravnu hranu. Na kvalitetu hrane utječu sva svojstva koja utječu na prehrambenu vrijednost za potrošača”, rekao je.

“Imamo dva načina tipa proizvodnje, masovnu proizvodnju u velikoj jedinici proizvoda s niskim cijenama. Ako ćemo gledati što je najviše zastupljeno, kad analiziramo koji je najvažniji čimbenik kod potrošača pri kupnji je cijena proizvoda. U Hrvatskoj 64 posto kupaca odlučuje hoće li kupiti nešto prvenstveno po cijeni”, dodao je.

11:06 – Slaba produktivnost

Žaklina Jurišić iz HGK otkrila je kako je lani pala produktivnosti u odnosu na EU te trenutno iznosi 31 posto. Dodala je da su realni dohoci poljoprivrednih proizvođača pali za 10 posto. Smatra da su problematične regionalne razlike te prenamjena sredstava Ministarstva poljoprivrede za povećanje produktivnosti.

“Hrvatsko je gospodarstvo nešto veće od 8 hektara, dok je u EU 17 hektara. Hrvatski hektar generira oko 1000 eura vrijednosti, a europski hektar 2650 eura”, slikovito je opisala.

“Državnih zemljišta je u optjecaju oko 300.000 hektara, što je jedna trećina ukupno obradivog zemljišta u Hrvatskoj. Pokazalo se da država nije najbolji gospodar. Pitanje je koliko su lokalne jedinice kadre upravljati itim zemljištem, a i kakvi su parametri za dodjelu tih zemljišta. Mislim da te parametre mi nemamo”, ustvrdila je.

10:56 – Grgić: Na ruralne krajeve se gledalo kroz glasove

Profesor agronomije Grgić je istaknuo da je u Slavoniji ranije postojala udružena porizvodnja koja se raspala. Smatra da je novac trebalo prosliejditi na Banovinu koja je nerazvijen kraj. Istaknuo je da se ranije ruralne krajeve gledalo kroz prizmu glasova, ali da toga danas nema, jer su ljudi odselili.

Krunoslav Karalić iz HAPIH-a istaknuo je da je pola novca za poljoprivredne poticaje otišlo na proizvodnju u poljoprivredi, ali da je ostatak otišao na društvene domove, ceste i druge insfrastrukture.

Poljoprivredni proizvođač Bobetić je istaknuo da je u Francuskoj uz ime ministra poljoprivrede dodan i nastavak “prehrambene suverenosti”. Dodao je kako je uz manju proizvodnju, u Hrvatskoj zabilježen vanjskotrgovinski deficit od dvije milijarde eura. Stočarstvo je pritom multiplikator bruto društvene vrijednosti od 4-6 puta. Nijemci su izračunali da je inducirani efekt dovoljan da jedna dovoljno razvijena grana proizvodnje može podržati ostale.

“Kad gledaš te sastanke u ministarstvu poljoprivrede, inicijative, strategije, koje se plate, stoje u ladici i onda moraš tražiti da se to makne iz ladice. Prehrambeni lanac nije pitanje samo ministarstva poljoprivrede. Mi moramo imati čovjeka u vladi koji će sve kooridnirati. Mi moramo svi skupa djelovati da se održi ovo što je ostalo. Već se vode ratovi zbog hrane. Mi smo u stočarstvu prije ulaska u EU, bili samodostatni 75 do 85 posto. Sad smo pali na nešto iznad 40 posto. Nijemci koji su najveći proizvođači mlijeka u Europi, dvije godine su radili strategiju proizvodnju mlijeka. Svi u lancu su sudjelovali pa je došao akcijski program. Mi smo to napravili, ali nema akcijskog programa”, rekao je Bobetić.

10:43 – Panel: Poljoprivreda kao samodostatna, inovativna, strateška industrija Hrvatske i suradnja s prehrambenom industrijom za izvoz

“Hrvatska danas, ako izuzmemo ratarstvo, rekordno uvozi hranu. Deficit je dosegao dvije miljarde eura. Postali smo sirovinska baza, a vrhnje nam kupe strani proizvođači skupo nam naplaćujući proizvode koje smo uvezli. Od ulaska EU, isplaćeno je 10 milijardi eura poticaja, a naša poljoprivreda proizvodi manje ili u najboljem slučaju jednako nego prije”, naglasio je moderator, Tomislav Cerovec.

Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, Mladen Jakopović istaknuo je da smo dio zajedničkog europskog tržišta. “Gladni nećemo biti, ali osjetimo sve pozitivne i negativne utjecaje. Mi ne hranimo samo nas, jer raste turizam, 300 milijuna obroka, koji se broje kao domaća potrošnja, iako su zapravo izvoz”, rekao je.

“Moramo smanjiti broj gospodarstva. U Europi je u zadnjih 10 godina nestalo 100.000 farmi. Nestat će u Hrvatskoj, jer nema smisla imati 167.000 OPG-a od čega je većina s jednim zaposlenim”, rekao je Jakopović.

“Kod nas je veliki problem da su naša ministarstva užasno posložena. Kad se spustite na razinu sektora, ministarstva ne znaju što rade. Naši zakoni su toliko komplicirani da se ne može operativno provoditi, jer u jednom ministarstvu može, a u drugom ne može”, ustvrdio je i dodao da Hrvatskoj nedostaje strateški plan.

“Ovi mikro i mali proizvođači moraju biti tržišno usmjereni, jer drugačije ne mogu opstati. Dakle, prodaja na kućnom pragu, visoka realizacija proizvodnje. Srednji proizvođači se moraju udruživati i naći horizontalne mjere, jer bilanca prošle godine je stanje tržišta danas. Veliki proizvođači će se ionako snaći na tržištu”, dodao je.

10:21 – Poljoprivreda kao inovativna i strateška industrija

Profesor Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu održao je kratku prezentaciju. “Poslije ovakvih rasprava pitam se što je proizašlo oko toga kako postati samodostatan”, započeo je Grgić.

“Hrvatska nije sama, niti zatvorena. Ona je dio euroskog i svjetskog tržnog prostora. To je činjenica o kojoj nema potrebe raspravljati. Iako se deklarativno poziva na EU, Hrvatska nije postavila strategiju poljoprivredu. Drugi je problem zapušteno poljoprivredno zemljište. Nama se stranci čude koliko zemljišta imamo, a ovisimo o uvozu”, rekao je i dodao:

“Ja ne jedem novac, jedem kalorije koje trebamo proizvesti. Imamo prevelik broj malih proizvođača kod kojih je teško upotrijebiti inovativna proizvodna rješenja. Uz to, imamo raslojavanje poljoprivrede, ali i velik broj različitih proizvođača. Imamo stalnu ovisnost o uvozu i veliki vanjski deficit. To nisu statične vrijednosti i one se mijenjaju.”

“Imamo i slabiju povezanost proizvođača s prehrambenom industrijom. To je pet stvari koje znatno utječe na domaću poljoprivredu”, rekao je profesor Grgić.

“Imali smo 1987. godine, pet milijarditog stanovnika, a do kraja stoljeća će nas biti dvostruko više. S druge strane, pada broj iskoristivog poljoprivrednog zemljišta, ali i proizvođača, pa sve manje ljudi proizvodi za sve više potrošača. Uz to, raste i produktivnost. Sad imamo dva pola, neke malo gojaznije i one siromašne. Rješenej za to je trebala biti globalizacija. Sve je to bilo zgodno dok nisu došle krize, ekonomski i vojni sukobi, itd. Shvatili smo da globalizacija nije donijela ono što je trebala, sinergiju i poticaj, već da je služila interesima igrača iz sjene”, rekao je.

“Mi smo rekli da je poljoprivreda strateški interes. Ja ću to prihvatiti. No, mi smo dio globalnog tržišta. Govorio sam da ne trebamo temeljiti standard na jeftinoj hrani, već na povećanju plaća”, naglasio je prof. Grgić.

“Čuvanje proizvoda, proizvodno i strateški, postaje jedino rješenje. Dio prema BiH, gdje je poljoprivreda uništena, treba proglasiti zonom gdje će živjeti vukovi, pa ćemo time riješiti dva problema”, bio je sarkastičan.

“Koji je odgovor znanstvene zajednice na klimatske promjene? Moramo imati pšenicu, kukuruz i ostale. Odgovor su nove pasmine i sorte. Kako primijeniti ovakve mjere u državi gdje je prosjek 7 hektara? Što je s radnom snagom?”, zapitao se.

“Jedan sam od prvih koji je poslije rata govorio o samodostatnosti, pa su mi govorili da sam komunjara. Mnogi ne razumiju što je samodostatnost. Mi svoje potrebe zadovoljavamo. Mi ćemo dio svoje proizvodnje izvesti van, a jest ćemo ono što možemo priuštiti svojim dohotkom, to je krajnji cilj. Ako uključimo turističku potrošnju, onda potražnja nije 65, nego 88 posto. Cilj je imati zdravu, lako dostupnu namirnicu”, istaknuo je.

“Poljoprivredna industrija je najvažniji dio naše prerađivačke industrije, ona djeluje od prizvodnje do turizma i znatno sudjeluje u BDP-u i zbog toga je važna. Imamo dva scenarija kako će se razvijati poljoprivreda. Prvi je scenarij A, gdje se zadržava horizontalna poljoprivreda koja ovisi samo o klimatskim promjenama. I dalje ovisimo o uvozu, a vanjskotrgovinski deficit nastavlja rasti. Krajem godine očekujem povećanu inflaciju i porast svjetskih cijena, zbog toga što su plaće rasle, naročito u javnom sektoru.

I dalje raste ovisnost o međunarodnom tržištu, što znači da će Hrvatska biti osjetljivija na globalna kretanja. To je scenarij A za koji bih volio da sam u krivu”, rekao je.

Scenarij B bi prema profesoru Grgiću uključivao regionalno udruživanje proizvođača, smanjenje broja poljoprivrednih proizvođača kako bi se bolje udružili s industrijom. “Bitnija je stručna i tehnološka potpora manjim proizvođačima”, istaknuo je. “Naš proizvođač mora znati proizvoditi, a ne trošiti pola dana proučavati kako nešto učiniti”.

“Hrvatska prestaje biti sirovinska baza te postaje konkurentna kakvoćom te velikim udjelom ekološke proizvodnje za koju je potražnja velika. Vrijeme curi”, zaključio je profesor Grgić.

10:15 – Uvodna riječ

Kad je riječ o održivoj poljoprivredi, mnogi vjeruju kad će nas biti devet milijardi na svijetu, da će se istrošiti svi resursi, što nam daje manje od 30 godina da očuvamo sve svoje prirodne i strateške resurse, naglašeno je u uvodu konferencije.

Simbioza i dogovor u raspravama, a kasnije i u odlučivanju je uvijek na politici, ali treba napraviti simbiozu između politike, struke i proizvođača, naglasio je savjetnik za posebne projekte Motus Medije, Tomislav Stojak, dodavši da je cilj dati kvalitetna rješenja koja će se kasnije uvažiti i implementirati.