U ovom hrvatskom gradu za godišnju plaću moguće je kupiti garsonijeru

Promatrajući napise u medijima, ali i gledajući cijene u internetskim oglasnicima i na web-stranicama agencija za nekretnine, može se zaključiti kako su stanovi sve skuplji, a hrvatski građani ih sve teže mogu priuštiti. Na prošlotjednoj konferenciji “Eurotransformacija: Prva godina s eurom – uzlet cijena nekretnina” bilo je riječi i o ovoj tematici.

Prema podacima Porezne uprave, tržište stambenih nekretnina je u prvoj polovici ove godine, uspoređujući s istim razdobljem lani, značajno usporilo. Najveći pad prometa od gotovo 23 posto, zabilježen je u Zagrebu, dok je na razini države prosječni pad 9,3 posto. I to je jedan od podataka koji govore dovoljno o priuštivosti stambenih nekretnina u Hrvatskoj.

Računica priuštivosti

Državni tajnik u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Željko Uhlir pojasnio je na nekoliko primjera kako država prati stanje na tržištu. Ministarstvo svake godine u suradnji s Ekonomskim institutom u Zagrebu računa indeks priuštivosti stana/apartmana. Riječ je o indeksu dobivenom dijeljenjem medijalne cijene stambene nekretnine i prosječne neto plaće u jedinici lokalne samouprave, nakon čega je taj količnik pomnožen sa 100.

Slovenci nas i dalje blokiraju! Zna li potpredsjednik Plenkovićeve Vlade što nam rade susjedi?

“Prosječna plaća u gradu Vukovaru i prosječna cijena stana u Vukovaru daju koliko kvadrata u jednoj godini za kompletnu svoju plaću može netko kupiti. U Vukovaru je to 21,8 kvadrata, Zagrebu 6,7, Splitu 3,8, a u Dubrovniku 3,2. Iz toga vidite da stoji vrlo čitko kako je naša država zapravo heterogena, kakve sve imamo razlike između naših jedinica lokalne samouprave po prihodima i mogućnostima naših građana”, objasnio je Uhlir na nekoliko primjera.

Brojke koje je iznio na konferenciji odnose se na 2021. godinu i trenutno su to najnoviji podaci. U Pregledu tržišta nekretnina Republike Hrvatske izdvojeno je 20 jedinica lokalne samouprave (gradova i općina) s najvećim, odnosno najnižim indeksom, što znači da je u njima za ostvarenu neto plaću moguće kupiti najviše ili najmanje stambenih kvadrata.

Što južnije to skuplje

Tako je općina u kojoj je najteže kupiti stambenu nekretninu Gradac, nedaleko od Ploča. Ondje je indeks priuštivosti 42,2, što znači da je za prosječnu ostvarenu plaću u toj općini moguće kupiti samo 2,4 kvadrata stambenog prostora. Među mjestima gdje su stanovi teško priuštivi nalaze se Funtana, Baška, Hvar i Baška Voda, gdje je moguće kupiti svega tri četvorna metra ili manje s prosječno ostvarenim plaćama na tim područjima.

Među nepriuštivim gradovima, pri vrhu popisa, odmah iza navedenih općina nalaze se gradovi Rovinj i Dubrovnik u kojima je 2021. za prosječnu plaću bilo moguće kupiti 3,1, odnosno 3,2 četvorna metra stana ili apartmana. U top 20 su, od većih gradova ušli Novalja (3,4 kvadrata), Umag (3,7 kvadrata), Krk i Split (3,8 kvadrata) te Vrsar i Poreč (3,9 kvadrata).

“Primjetno je da se priuštivost stanovanja u gradovima i općinama koje imaju najmanje priuštivo stanovanje u 2021. godini u odnosu na 2020. dodatno smanjila uslijed intenzivnog rasta cijena stanova/apartmana. Za usporedbu u 2020. godini se u 20 gradova i općina s najmanje priuštivim stanovanjem za prosječni godišnji neto dohodak moglo kupiti između 2,8 i 4,0 kvadrata stambenog prostora. Ujedno, od 20 najmanje priuštivih JLS-ova u 2021., njih 12 je bilo na listi 20 najnepriuštivijih i u 2020. godini. To su: Baška, Hvar, Baška Voda, Rovinj, Dubrovnik, Novalja, Sukošan, Umag, Okrug, Krk, Malinska i Split”, stoji u Pregledu tržišta nekretnina.

Priuštivije stanovanje na kontinentu

S druge strane, najviše se kvadrata za prosječnu godišnju plaću moglo kupiti u Vukovaru (21,8 kvadrata). Iako u gradu heroju plaće nisu na razini, primjerice, zagrebačkih, očito je da su i nekretnine relativno jeftine. Takve su nekretnine i u Obrovcu, gdje je za prosječnu godišnju plaću moguće kupiti 19 kvadrata stana, što već odgovara manjoj garsonjeri. Među gradovima i općinama gdje su kvadrati priuštiviji nalaze se i Konjščina (18,1 kvadrat), Đurđenovac (16,6 kvadrata), Pakrac (16,1 kvadrat).

Među većim mjestima s priuštivijim stanovanjem nalaze se imeđu ostalih i Slunj (15,2 kvadrata), Gospić (14,1 kvadrat), Petrinja (13,3 kvadrata), Sisak i Čazma (12,7 kvadrata), Kutina i Donji Miholjac (11,9 kvadrata) te Vinkovci i Krapina (11,7 kvadrata).

“Među prvih 82 najnepriuštivijih JLS-ova za koje je raspoloživa vrijednost indeksa priuštivosti, nema naselja koje nije priobalno, odnosno koje se ne nalazi u priobalnoj županiji. S druge strane, među 20 najpriuštivijih JLS-ova nalaze se isključivo jedinice iz kontinentalnog dijela Hrvatske”, objašnjeno je u Pregledu.

Grad Zagreb nalazi se u sredini popisa od ukupno 170 analiziranih jedinica lokalne samouprave. U 2021. godini metropola je zabilježila indeks od 14,8 što znači da su pretprošle godine njeni žitelji za prosječno ostvarenu plaću unutar grada mogli kupiti 6,7 četvornih metara stambenog prostora.

Omogućavanje priuštivog stanovanja

Metodologije radi, treba reći da se indeks odnosi samo na žitelje pojedinog mjesta, njihove plaće, ako su ostvarene na području tog mjesta te medijalne cijene stanova i apartmana u tom mjestu. Prema tome, stanovi su najpriuštiviji osobi iz Vukovara, ako ih kupuju u Vukovaru, dok su najmanje priuštivi stanovi Dubrovčanima, ako ih kupuju u Dubrovniku.

Loše vijesti za kupce stanova: ‘Ta vremena se neće ponoviti, kamata nije bila normalna’

Uz to, indeks ne uzima u obzir stambene mjere koje poduzimaju JLS-ovim niti stope nezaposlenosti ili druge ekonomske i socijalne karakteristike iako, upozoravaju iz Ministarstva, one moguutjecati na vrijednost oba faktora. Uz to, indeks ne uzima u obzir niti dohotke od samostalnog rada, financijske imovine, pa čak ni od nekretnina.

“Stambena politika mora omogućiti priuštivo stanovanje onima koji su na rubu siromaštva. Socijalna politika je nešto sasvim drugo, ali priuštivo stanovanje mora biti omogućeno onima koji su na rubu da padnu u socijalnu kategoriju, da si mogu priuštiti najam ili kupnju oni koji možda nemaju stalni posao, oni koji možda nisu kreditno sposobni”, zaključio je Uhlir.