Turist došao na hrvatsku obalu i ostao u šoku: ‘Iduće godine pravac Bugarska’

Inflacija u eurozoni blago je usporila u lipnju, odražavajući blaže poskupljenje hrane, a Hrvatska je rastom cijena bila iznad prosjeka, svrstavši se uz bok Nizozemskoj, pokazali su podaci europskog statističkog ureda. U lipnju je godišnja stopa inflacije u eurozoni, mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP), iznosila 2,5 posto, izračunali su statističari.

Belgija se u lipnju izdvojila daleko najsnažnijim rastom cijena u lipnju u odnosu na isti prošlogodišnji mjesec, za čak 5,5 posto, zamjetno snažnijim nego u svibnju, pokazuje Eurostatovo izvješće. Slijedi Španjolska s rastom potrošačkih cijena u lipnju za 3,5 posto.

Blizu su i Hrvatska i Nizozemska gdje su potrošačke cijene mjerene HICP-om u lipnju bile više za 3,4 posto nego u istom prošlogodišnjem mjesecu. U svibnju godišnja stopa inflacije mjerena HICP-om iznosila je u Hrvatskoj 4,3 posto. Mjesečna usporedba pokazuje pak ubrzani rast cijena u Hrvatskoj u lipnju, mjeren HICP-om, uz stopu rasta od 0,8 posto. U svibnju bila je iznosila 0,2 posto.

Turist boravi u Hrvatskoj, u šoku je zbog cijena: ‘Kako preživljavate?’

Rastu cijena sigurno pogoduje i turistička sezona, a jedan se turist koji trenutno boravi na našoj obali zapitao kako Hrvati uopće preživljavaju. “Zadnjih 20 godina Hrvatska je naša omiljena destinacija za godišnji odmor. Tako je od kada sam bio malen, a sada sam ovdje sa svojom djecom. Čak i sa svojim zapadnoeuropskim plaćama restorani u Šibeniku i okolici su jako skupi, a cijene u Kauflandu, Plodinama ili Lidlu su veće nego kod mene doma. Prošle godine smo ovdje proveli 11 dana, svaku večer smo jeli u restoranu. U prosjeku smo platili 50 eura i bili smo sretni jer smo dobili odličan omjer cijene i kvalitete. Obroci su bili jako ukusni. Sada za iste te obroke plaćamo 70 ili 80 eura, što je izrazito skupo, a kvaliteta više nije ista. Uistinu me zanima kako vi Hrvati preživljavate ove cijene ili je skupo samo tijekom sezone?”, pitao je iskreno na Redditu.

Iako autor ove objave isprva ne navodi odakle dolazi, u kasnijim odgovorima na komentare otkriva da je iz Mađarske. Spominje da je njihovo ‘more’ Balaton gdje su, tvrdi, cijene iste kao na dalmatinskoj obali. Pošto je spominjao ‘zapadnoeuropske plaće’, mnogima je bilo čudno što je Mađar. Pišu mu, pa zar plaće tamo nisu tek mrvicu veće nego u Hrvatskoj?

“Prosječan Mađar ne može si priuštiti ni odmor na Balatonu. Cijene na Balatonu su daleko više nego u Šibeniku. Situacija u Mađarskoj je stvarno loša, ali mislio sam da je Hrvatska bolje razvijena. Prosječna plaća u mojoj grupi prijatelja je oko 1500-2000 €”, objašnjava.

Pljušte komentari: Imamo more da nam ispere očaj

Ispod ove objave zaredalo se skoro 200 komentara. Neki se sprdaju sa životnim standardom u Hrvatskoj. “Imamo more da nam ispere očaj”, piše jedan, dok drugi poručuje neka si proba zamisliti kako se Hrvati osjećaju svaki dan kada žive s tim cijenama i manjim prihodima nego što su u zapadnoj Europi.

“Ovo zovemo demokracija. Većinu industrije i poslovanja s dodanom vrijednošću prodali smo stranim vlasnicima pa sada radimo za njih. Mi biramo ovo i zovemo to slobodom. Još smo u procesu, bit će još gore”.

Mnogi se slažu, budžet krpaju tako što ne idu u restorane, već pažljivo planiraju svoje obroke i kupnju. Štede tako što kuhaju sami te redovito prate i uspoređuju cijene u različitim trgovinama.

“Izbjegavam kupovati namirnice u određenim trgovinama s visokim cijenama. Također, ljeti jedem vrlo lagano, uglavnom salate, malo tjestenine. Ali živim na kontinentu gdje cijene nisu ni približno visoke kao na moru, “Ne idemo jesti u restoran, kuhamo. Zadnji put sam nešto naručio prije više od mjesec dana, bio je to hamburger, a imam dovoljno novca da naručim ako želim. Kod kuće radim bolju hranu za 10 € od one koju mogu dobiti za 40 € u restoranu, i to brže nego što čekam obrok u restoranu. Hrvati ne jedu redovito u restoranima, čak ni tamo gdje je to pristupačno. Pa restorani dižu cijene i nadaju se da je turizam dobar. Da nema turizma vjerojatno bi se za dvije godine zatvorilo oko 80% restorana”.

Hrvat otvorio dušu: Živio sam i dva tjedna bez ijednog centa

Mađarski turist je zatim otkrio da će iduće ljeto vjerojatno preskočiti Hrvatsku i otići u Bugarsku. Tvrdi kako je ove godine već primijetio pad broja turista na hrvatskoj obali.  “Mi smo jedna velika soba i kuhinja, bez turizma bi nas još više gladovalo”, navodi jedan korisnik Reddita dok mu drugi odgovara da je u tome i problem jer, s jedne strane, dobar dio države živi od turizma, a s druge svima zbog toga rastu cijene.

Na kraju se javio jedan Hrvat koji je otvoreno ispričao kako se svaki mjesec bori s balansiranjem premalog budžeta te kako na kraju krpa kaj s krajem.

“Zarađujem 1050 eura nakon poreza. Moji krediti iznose 540 eura svaki mjesec. Kupio sam stan u Osijeku, auto, netko mi je morao platiti fakultet i vozačku, a to sam bio ja. Dodatno plaćam oko 200 eura za plin, struju, internet, mobitel. Ostaje mi 300 eura mjesečno. Uspijem nekako iskoristiti samo 150 eura za hranu, jer kuham svaki dan. Nema pekara, nema restorana. O odlasku na večeru mogu samo sanjati. Pušim, ali postoje načini da prođete jeftinije, tako da je to oko 50 eura mjesečno. I ne, ne planiram stati, jer ovih 50 eura ne mijenjaju moju situaciju niti na godišnjoj bazi. Dakle, tu sam sa 110 € za uživanje u životu. Ili ne? Treba natočiti malo goriva u autu, 50 eura, i moliti se da će trajati do sljedeće plaće, jer vozim se samo na posao i u velike trgovačke centre na periferiji grada. 60 eura je sve što mi ostaje. Ali čekaj, ne mogu hodati gol? Ovih 60 eura ide za plaćanje na rate, jer stvarno nemam 60-70€ da si kupim nove cipele. Tri rate i eto… Tako da na kraju mjeseca ostanem bez ičega. Bilo je milijun situacija kada se pokvario auto i morao sam iskeširati 150€, što znači da sam živio 10-15 dana bez jednog centa u kući.

Ali bilo je ok, jer prva stvar koju napravim kad dobijem plaću je da odem u trgovački centar i kupim meso, povrće i mliječne proizvode koje zamrznem pa da uvijek imam za kuhati. Isto je i s kozmetikom. Kad vidim dva za jedan sniženja u DM-u, to kupim. Netko pametan može pitati zašto sam kupovao stan i dizao sve te kredite ako živim u polusiromaštvu. Odgovor je, upravo zbog takvog tipa ljudi. Ne možemo svi biti poduzetnici i informatičari. I ne planiram od mjesečne stanarine plaćati tuđi godišnji odmor. Idite u Eurospin i naći ćete jeftine proizvode, gotovo iste cijene prije inflacije. Po meso – u Vindijine trgovine. Pureći file vrlo često imaju za samo 4,89 po kg. Kupite tri kile, nasjeckajte i zamrznite. Mlijeko? Otiđite u Konzum kada je 0,65 i kupite pakiranje od 12 litara.

Kupujte povrće na tržnici, uvijek ih možete nagovoriti da vam spuste cijenu. Tako ljudi žive. Živim sam, ali pokušajte zamisliti mladi par na minimalcu s djetetom, koji žive kao podstanari. Ako oboje rade, dobiju 1400€ nakon poreza. Sada pokušajte podijeliti 1400 na tri osobe i nemojte dobiti srčani udar”, poručuje ovaj mladi Hrvat čija je iskrena ispovijest ganula mnoge. “Svaka ti čast”, pišu mu ljudi.

Otkrio planove: Pogledajte kako namjeravaju vratiti Hrvate iz inozemstva