Stručnjak otkrio koliko novca treba za normalan život u Hrvatskoj i hoće li ga trebati još više

U vremenu kad gotovo sve ima svoju cijenu, briga o osobnim financijama postala je izuzetno važna. Štedjeti pritom nije lako jer su čak i najosnovniji životni troškovi sve veći, stoga na ulaganje mnogi ni ne pomišljaju.

Profesor matematike Toni Milun uvidio je važnost odgovornog raspolaganja novcem te je od edukatora s YouTubea postao jedan od najvećih promicatelja financijske pismenosti u nas.

Na brojne načine, od radionica, predavanja, preko televizijskih emisija te vlastitog projekta “S Milunom do milijuna” širi znanje koje je stekao iz vlastitog iskustva, ali i učeći od drugih. Dio lekcija podijelio je i s nama.

Kako razviti financijsku pismenost?

“Najbolje je financijsku pismenost razvijati od najranijih dana. Djeca mogu već u vrtićkoj dobi naučiti što je kamata. Jedna poznanica je svom djetetu svaki dan davala tri bombona. Jednog dana dijete je htjelo posuditi jedan od sutrašnjeg dana i taj dan pojesti četiri, pa će sutra samo dva. Mama je dozvolila, ali je rekla da će taj bombon vratiti s kamatama.

Kad je sutradan djevojčica dobila samo jedan bombon umjesto dva, mama joj je objasnila da je onaj jedan koji nedostaje kamata. Djevojčica je naučila lekciju o kamatama za cijeli život. Roditelji imaju veliki utjecaj na našu financijsku pismenost, učimo od njih, gledamo kako se ponašaju i slušamo njihove savjete.”

Koje su najčešće greške kod budžetiranja i kako ih spriječiti?

“Mi uglavnom ne znamo na što trošimo. Zato je važno barem određeno vrijeme voditi kućni budžet, raditi popis troškova. Bitno je napomenuti da je prije same evidencije dobro napraviti procjenu koliko ćemo sljedeći tjedan ili mjesec potrošiti na razne stvari.

Vodio sam detaljan popis troškova 40 dana i ostao šokiran kad sam vidio da sam na slatkiše potrošio tri puta više nego što sam očekivao. Svima nam novac klizi kroz prste i budžetiranje pomaže da otkrijemo te rupe.

Također je važno početi ulagati čim nam to prilike dozvole. Hrvati u prosjeku žive od rada i, eventualno, od iznajmljivanja apartmana te premalo koriste mogućnosti koje nudi ulaganje u razne vrste fondova (mirovinske, investicijske, ETF-ove). Bitno je da shvatimo da ne trebamo živjeti samo od rada. Ulaganjem činimo da naš novac radi za nas i da živimo i od kapitala.”

Koje su najčešće greške kod štednje i kako ih spriječiti?

“Za početak je važno razlikovati štednju (ulaganje s malim rizikom, ali i malim prinosom, recimo oročena štednja), investiranje (nešto veći rizik, ali i prinos, poput ulaganja u investicijske fondove) i špekuliranje (vrlo visok rizik, primjerice kriptovalute).

Isto tako, trebamo znati svoju razinu rizika i ulagati na takav način da možemo mirno spavati. Nažalost, i dalje od mnogih čujem da štede tako da drže novac u čarapi iako im je inflacija od 25 posto u zadnje tri godine smanjila vrijednost tog novca. Baš takvi, koji drže
novac doma, često budu žrtve prevara. Ne vjeruju institucijama, poput banaka ili investicijskih društava, ali povjeruju strancima koje su upoznali na društvenim mrežama.

Za one koji se boje investiranja danas postoje brojni načini kratkoročnog ulaganja novca s vrlo malom razinom rizika. To su narodne obveznice, trezorski zapisi, aplikacije, a napokon je i na oročenu štednju kamatna stopa nešto veća, oko tri posto godišnje. Važno je znati da se oročenjem novca na pola godine uz godišnju kamatnu stopu od tri posto, može dobiti samo pola, odnosno 1,5 posto kamate i još se na to obračunava porez od 12 posto. Tako na oročenih 1000 eura na pola godine, nećete dobiti 30 eura kamate, već samo 13,20 eura. Pripazite kad potpisujete ugovor jer ako ne podignete novac na vrijeme, neke banke automatizmom produljuju oročenje, ali po puno nižim uvjetima, primjerice po kamatnoj stopi od 0,02 posto.

Danas postoje i online aplikacije, koje naš novac ulažu na niskorizične načine. Daju nam više od tri posto godišnje zarade, a da novac nije oročen, već do njega možemo s dva klika ili u roku od nekoliko dana.”

Hrvati ne znaju za tri trika kako izvući više novca od štednje: Mnogi su ovako gubili novac

Može li se svatko obogatiti?

“Kad kažem “obogatiti”, uglavnom mislim da imamo dovoljno za podmirenje osnovnih troškova i ispunjavanje određenih želja. Vjerujem da je to moguće kroz obrazovanje. Volio bih ukazati mladima na važnost edukacije. Kad postanemo stručnjaci u nekom području, možemo postići veliku cijenu za svoj rad. To je najlakše tako da odaberemo baviti se onim što zaista volimo. Ali, samo to nije dovoljno. Bitno je stalno se usavršavati, učiti što ima novo u našem području, ali i ono što se u školama ne uči: emocionalna inteligencija, kako kvalitetnije komunicirati, kako pregovarati za bolje radne uvjete, veću plaću, kako postaviti i ostvariti svoje ciljeve.

Druga stvar koja nam nedostaje je samopouzdanje. Ove godine putujem po Hrvatskoj i držim radionicu za mlade “Obogati se znanjem”. Tijekom radionice im kažem da napišu svoje talente, znanja i vještine. Naši mladi uglavnom ne navedu nijednu. Misle da nisu sposobni. Da jednog američkog tinejdžera pitam tako nešto, on bi ih nabrojio barem pet. Zato ih na radionici učim da prepoznaju svoje kvalitete, zapišu ih i kroz SMART metodu rade na ostvarenju svojih ciljeva.”

Koliko je novca potrebno za normalan život i hoće li ga u budućnosti trebati još više?

“Volimo se uspoređivati sa Zapadom gdje su plaće dvostruko ili trostruko veće i onda se loše osjećamo. Zato volim naglasiti da ipak živimo ekonomski bolje od 70 posto svjetske populacije.

Ipak, ne postoji neki iznos koji bi bio dovoljan svakome. Poznajem ljude koji primaju više od 3000 eura mjesečno, a vječno su “u minusima” na bankovnim računima. Isto tako, znam i one s 1000 eura primanja, koji uspijevaju izdvojiti dio za investiranje.

Kad su pitali ljude s kolikom plaćom bi bili zadovoljni, najčešći odgovor je bio: s 50 posto većom. U ljudskoj je prirodi da stalno želimo više i kad dobijemo više, zadovoljstvo traje oko tri mjeseca. Nakon toga želimo novu povišicu. Mnoge lijepe stvari u životu su besplatne i bilo bi
dobro da se više odupiremo konzumerizmu.”

Zoran je nekoć bio bogat, a sad jede u pučkoj kuhinji: ‘Za svoje neuspjehe sam kriv ja’

Što ste naučili kroz lekcije o financijskoj pismenosti koje dajete drugima?

“Kroz razgovore s tisućama ljudi shvatio sam da svi mi imamo različite poglede na financije, ovisno o svojim iskustvima, i da svi učimo svojim tempom. Čovjeku kojeg je strah odnijeti novac u banku, već ga čuva doma, nema smisla objašnjavati dobrobiti ulaganja u investicijske fondove. Njemu je prvi korak shvatiti da je rizik da će biti opljačkan veći nego da će ostati bez svoje ušteđevine u banci ili ako je uloži u narodne obveznice.

Nekome tko ne može pronaći mir dokle god otplaćuje stambeni kredit, prioritet bi trebao biti otplata kredita pa tek onda razmišljanje o ulaganjima. S druge strane, postoje oni koji imaju dobro znanje o investiranju i dobro podnose rizik, a imali su prije 10 godina 100.000 eura i mogućnost kupnje stana gotovinom. Neki od njih su radije odabrali uložiti taj novac u investicijske fondove, a stan kupiti na kredit i, financijski gledano, dobro su napravili. Prinos na uloženi novac puno je veći nego što je kamata koju plaćaju banci. No, opet, nemaju svi “želudac” za tako nešto. Važnije je donijeti odluku s kojom ćemo imati mir.”

Kakav bi Vam život bio bez lekcija o financijskoj pismenosti? Koliko su Vam one pomogle u životu?

“Jedna od prvih lekcija koju sam naučio i primijenio jest: prvo plati budućem sebi. Kad dobijemo plaću, ako smo u mogućnosti, odmah izdvojimo dio i uložimo za svoju budućnost. Ako budemo čekali da nam nešto ostane od plaće, nikad nam ništa neće ostati. Uvijek ćemo radije kupiti nove cipele, majicu ili mobitel.

Kad sam prvi put vidio podatke o zaradama ulaganja u dionice svjetskih kompanija i kad sam ih ubacio u tablicu, meni je to bilo dovoljno da krenem s dugoročnim ulaganjem. Ako promatramo podatke iz zadnjih 100 godina, cijene dionica su prosječno rasle pet posto iznad inflacije. Pri ulaganju na dulji rok, recimo 20 ili više godina, uvijek bismo bili u priličnom plusu. Iako nema jamstva, vjerujem da će svjetska ekonomija ići naprijed jer ćemo mi i dalje kupovati hranu, odjeću, obuću, automobile, putovati…”

Isplati li se više kupnja ili najam: Hrvatica odabrala i u pet godina uštedjela 12 tisuća eura

“Mi u Hrvatskoj prije 15-ak godina nismo mogli ulagati u svjetske dionice pa je došlo do ekstremnog rasta naših dionica koje su doživjele krah 2008. i do danas se nisu oporavile. Zato pogrešno mislimo da je to tako svugdje u svijetu. Ne, to je bilo samo na “mladim” tržištima, u Hrvatskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Bugarskoj, Srbiji, i drugima. Mnogima je 2008. ostala kao trauma i boje se ulagati.

S druge strane, oni koji su počeli ulagati prije korone su u prednosti. U samo mjesec dana vrijednost ulaganja je pala za 30 posto, ali se zato u sljedećih godinu i pol udvostručila. Oni koji su prošli jednu investicijsku krizu i osjetili što znači gubitak, ali i oporavak, lakše će podnositi buduće krize.”