Strani radnik u trgovini zaprepastio Hrvata: ‘Tek sam tada shvatio’

Hrvatska ekonomija sve više počiva na radnoj snazi iz inozemstva. U proteklih nekoliko godina to više nisu naši susjedi, Bošnjaci, Srbi ili Makedonci, već je sve više radnika iz zemalja poput Nepala, Bangladeša i Filipina.

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2023. godini izdano je ukupno 172.499 dozvola za boravak i rad stranaca. Procjene Hrvatske udruge poslodavaca su da bi u ovoj godini moglo biti izdano 200.000 radnih dozvola, a da bi Hrvatska već za pet godina, ovisno o ekonomskoj situaciji, mogla ugostiti i pola milijuna radnika iz inozemstva.

‘Bio sam lijen’

Stoga ne čudi da se brojni Hrvati pitaju kako je do toga došlo. Mnogima pojava strane radne snage iz raznih razloga smeta, što se najbolje ocrtalo nakon proslave Nove godine. No, neki se, poput jednog komentatora na Redditu, pitaju jesu li oni zapravo krivi za ovu situaciju.

“Išao sam u dućan i pitam gospodina gdje je mačja hrana, on meni: ‘Sorry, don’t speak…’. Budući da se snalazim sa engleskim jezikom, nije mi problem pitati opet na engleskom i onda meni taj čovjek ljubazno pokaže gdje je i nasmiješi se.

Tada sam shvatio, kako sam ja, koji živi u tom gradu, bio nezaposlen godinama, a ovaj čovjek dođe vjerojatno iz Azije i zaposli se. Znači da sam ja mogao raditi, samo sam bio lijen ili mi je bilo ispod časti slagati police u dućanu. Posla ima, ali smo mi, eto, možda bili izbirljivi”, zaključio je građanin.

Uvoz radne snage = posla ima samo niko ne zeli raditi?
byu/zilkinMeinFreunde incroatia

A što je s plaćom?

Komentara na takav zaključak bilo je pregršt. Neki su se složili da možda nije u redu biti izbirljiv pri traženju posla, ali da za to postoji jako dobar razlog. On leži u činjenici da je minimalna bruto plaća od 1. siječnja 840 eura, a da je inflacija u protekle dvije godine bila viša nego ikad.

“Ja sam svježe nezaposlen i naravno da sam izbirljiv. Studirao sam i školovao se pola svog života, tako da imam pravo očekivati nešto više od slaganja polica za 600 eura”, stav je jednog komentatora, na kojeg su se mnogi nadovezali tvrdeći da Nepalci upravo zato rade u Hrvatskoj. Neki idu toliko daleko da tvrde kako mogu zaraditi puno više “na crno” nego na regularnom poslu.

Plaće su, doduše, statistički rasle, čime se Vlada ne propušta pohvaliti. No, životni standard je veći nego prije. Mnogi, pa tako i ekonomist Ljubo Jurčić drže kako bi minimalna plaća trebala biti “tisuću eura neto, prosječna plaća dvije tisuće eura, a za ljude s fakultetskom diplomom ne bi trebala biti ispod tri tisuće eura”. S njim se slažu i na Redditu.

“Daj mi 2000 eura neto i dođem ja slagati police 40 sati tjedno. Sad, jesam ja izbirljiv ili ako radim za 800 eura ne mogu preživjeti uz najam od 300, 400 eura”, pita se jedan Redditovac.

HOS-ovci istupili s opakim odvjetnikom: ‘Imamo sumnje o spodobi koja je uništila spomenik’

Stranci su zadovoljni

Jurčić je svojoj tezi pridodao i argument da ćemo bez takvog drastičnog povećanja plaća imati nedostatak radnika. O tome se povela polemika, s obzirom na to da strani radnici mahom rade za minimalnu plaću koja je zasad daleko od Jurčićevih želja.

“Koliko puta ćemo utvrđivati gradivo na ovoj temi. Ima posla tko želi raditi za minimalac. Stranci koji su tu, imaju plaćen smještaj gdje ih naguraju po 10 u jednu sobu. Većinu novca šalju doma gdje vrijedi više. Najvjerojatnije i kod njih doma ima posla pa oni isto ne žele raditi za 300 eura ako tu mogu dobit 600. S druge strane, očekuješ da naši ljudi rade za 600 eura u državi u kojoj je stanarina 500? Osim toga, to što stranci imaju se ne može nazivati životom nego preživljavanjem. Je li nam to stvarno nešto u što bi se trebali ugledati? Imam i ja posla za minimalac i stalne ‘side gigove’ gdje ispadne da radim preko 70 sati tjedno i psihički i fizički me već uništilo”, iznio je svoj stav jedan komentator.

Teze koje padaju u vodu

No, teza da posla ima pada u vodu već pri samom pogledu na podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, prema kojima je u trenutku objave ovog članka nezaposleno bilo 117.594 osoba, dok je oglašenih slobodnih radnih mjesta bilo samo 15.845, odnosno, gotovo 7,5 puta manje. Mnogi ističu kako tome pogoduju kriteriji za zapošljavanje. Osim testiranja dostupne radne snage, što je uobičajeno diljem Europske unije, neki smatraju kako Hrvatska ima previše liberalne uvjete za zapošljavanje stranaca.

“Moraš imati jednog zaposlenog na puno radno vrijeme duže od šest mjeseci i za svakog domaćeg zaposlenog možeš zaposliti dvostruko stranaca s time da se u praksi tolerira maksimalno do trostruko. Znači ako imaš 10 domaćih, možeš na račun toga zaposliti 30 stranaca”, ustvrdio je jedan komentator.

Novi zakon o neradnim nedjeljama podijelio i same trgovce: ‘O ovome prije nismo ni razmišljali’

Neki, pak, smatraju da je problem u ponudi i potražnji na tržištu. Jasno je da brojke iz statistike HZZ-a ne odgovaraju stanju “na terenu”, poglavito tijekom turističke sezone kad je izraženiji nedostatak radne snage u ugostiteljstvu i turizmu, granama u kojima se ionako mahom zapošljava velik broj ljudi iz inozemstva.

“Ponudu i potražnju ne regulira hrvatsko ni europsko tržište nego političari. Naše tržište bi trebalo biti zatvorena cjelina. Ako uvoziš robu iz trećih zemalja plaćaš carinu. Ako uvoziš strance ne plaćaš ništa. Ekvivalent ovom uvozu stranaca bi bilo dozvoliti neograničen uvoz bilo koje robe iz trećih zemalja. To nije kapitalizam nego debilizam”, zaključio je jedan od nezadovoljnih sadašnjom situacijom.