Mirjana iz Borova otkrila pravu istinu o radu u sezonu: ‘Izdržala sam 2 mjeseca’

Sa sezonom u punom jeku nedostatak radnika u ugostiteljstvu, trgovini, hotelijerstvu i drugim branšama ne dolazi toliko do izražaja zahvaljujući stranim i sezonskim radnicima. Mnogi od njih pristižu na obalu svake godine iz kontinentalnih dijelova zemlje, napose Slavonije.

Među njima je i 47-godišnja Mirjana Mitrović iz Borova, koja je u zadnjih sedam godina, tri sezone provela na obali. Prvi put je radila u Istri, kod privatnika, kao pomoćna kuharica. Taj joj je posao ostao u sjećanju, ali joj je dao i mnogo iskustva u pronalaženju drugih poslova.

“Obećao je puno toga no kada sam došla bilo mi je jasno kako je realnost drugačija od našeg dogovora. Smještaj je bio loš. Nas tri gurale smo se u sobici u potkrovlju, radilo se 12-14 sati na dan, bez dana odmora i bilo je baš teško. Izdržala sam dva mjeseca i vratila se kući, misleći da u sezonu više nikada neću, ma koliko god mi novac trebao. No, već idućeg proljeća na preporuku prijateljice otišla sam raditi u restoran kod Zadra. Tu je bilo sasvim drugačije, gazdarica je bila ljubazna, ekipa radnika mlada i vrijedna, plaća na vrijeme, imali smo i vremena za odmor pa čovjeku nije teško raditi koliko god je potrebno”, rekla je Mirjana Mitrović za Novi list.

Lani je radila pet mjeseci u jednom dalmatinskom hotelu. I to iskustvo naziva drugačijim, s obzirom na razlike u organizaciji, ali i uvjetima rada između privatnih objekata i velikih hotelskih lanaca. “Smještaj je bio u hotelu, prehrana osigurana, smjene strogo po 8 sati tako da se nitko nije ubijao od posla. Vjerojatno bih se vratila na isto mjesto raditi, ali uspjela sam pronaći posao u Vukovaru tako da će me more vidjeti samo ako odem na odmor”, ispričala je Slavonka.

Različita iskustva

Među 50.000 ljudi koji će se preseliti tijekom ljeta nekoliko stotina kilometara južnije su 30-godišnji Marko Žup, koji radi kao konobar u splitskom restoranu te 23-godišnja studentica Martina Brković. “U sezoni satnica je solidna, a napojnice često čine značajan dio prihoda. Ipak, radimo naporno, puno je posla, ali atmosfera među kolegama čini sve lakšim”, zadovoljan je Žup svojim radnim mjestom u trećoj po redu sezoni koju odrađuje na moru.

Martina je već s 18 godina iz Privlake kod Vinkovaca otišla na sezonu u Supetar. Iako sad radi u trgovini i zadovoljna je poslom, konobarenje na Supetru joj nije ostalo u lijepom sjećanju, iako ističe da ju je postavilo na noge i formiralo kao osobu.

“Plaća nije bila najbolja, ali bila je redovita. Činjenicu da sam na nju pristala pripisujem danas svojoj mladosti i naivnosti, no da mi se isti uvjeti danas ponude nikad na njih ne bih pristala. Nisam bila zadovoljna, naročito smještajem u staroj i oronuloj kući u kojoj je živjelo nas deset radnika. No, jako sam uporna i tvrdoglava osoba, tako da unatoč početnim negativnim reakcijama nisam odustala i vratila se kući. Stambeno zbrinjavanje sezonskih radnika jako je važno i prihvaćajući posao na slijepo, dogovarajući se na daljinu može biti jako razočaravajuće kada vidite gdje bi ste mjesecima trebali živjeti”, rekla je Brković i dodala:

“Sada sam pametnija i znam bolje, naročito znam na što ne pristati. Kao tinejdžericu privuklo me more i iskustvo života na obali, a niti dobra manča nije bila naodmet. U Zadru sam trenutno na diplomskom studiju i nakon što steknem diplomu, ponovo bih se okušala u radu u turističkoj industriji. Trenutno mi je jako važno da sam pronašla posao kojim se mogu lakše financirati i plaćati stanarinu, jer život u Zadru je jako skup”, istaknula je.

Spremačica iz Hrvatske imala mučno iskustvo: ‘Pokupili smo se doma usred sezone’

Sve manje Slavonaca na obali

No, prema procjenama Eduarda Andrića, predsjednika Sindikata turizma i ugostiteljstva Hrvatske (STUH), čak 70 posto sezonskih radnika ove će godine stići iz inozemstva, napose susjednih zemalja, poput Srbije i BiH, ali i iz Azije. Iako je sve donedavno turizam počivao na sezoncima iz Slavonije, njih je iz godine u godinu sve manje. Oni svoju marljivost i odgovornost sad potvrđuju mahom u inozemstvu.

“Kada govorimo o radnicima s kontinenta Hrvatske, moramo naglasiti da je tih radnika manje. Razlog tome jest što ti radnici napuštaju svoje domove pa sada odlaze u zapadne zemlje gdje su plaće sigurno veće, a uvjeti rada su bolji”, govori Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD).

Potvrdila je priču sezonskih radnika da velike turističke kompanije uglavnom nude bolje smještajne i radne uvjete od “privatnika”, iako, naglašava, ima iznimki s obje strane. Robert Kovačević iz zadarskog Ceha ugostitelja je, pak, uvjeren da kontinentalci nikad nisu imali bolje uvjete rada. Smatra da će u komunikaciji s gostima domaća radna snaga uvijek bolje odraditi posao. S time se slaže i ​Manolo Birkić, predstavnik zadarske podružnice udruge Glas poduzetnika, iako naglašava da bi naši sezonci radije radili u inozemstvu.

“Oni poduzetnici u turizmu koji teže kvalitetnom i uspješnom poslovanju, po mojem će mišljenju uvijek gledati da zaposlenike traže na domaćem tržištu rada. Na tržištu koje je zasićeno ponudom kao što je turizam, uvijek ima kukolja, no pošteno platiti radnika za njegov trud obveza je svakog poštenog poslodavca. Dio radnika će, naravno, sreću okušati u drugim zemljama EU-a, ali ni zapadna tržišta više nisu ono što su nekada bila. Čini mi se kako naše sugrađane koči određeni psihološki problem, jer u inozemstvu im ne smeta naporno raditi, dok u Hrvatskoj za iste novce žele minimalni napor”, smatra on.

Radila u poznatom hotelu u Zadru i otkrila koliko je zarađivala: ‘Sramota za hotelsku kuću’

Ključ je podizanje plaća

Razlog tomu bi mogla biti plaća sezonskih radnika. Iako se u medijima često provlače priče kako kuhari zarađuju 2500 do 3000 eura, konobari do 2000 i to bez napojnica, čini se da stanje nije tako. Andrić naglašava da po statističkim pokazateljima o plaćama, turizam kao djelatnost zaostaje.

“Prema DZS-u u pravnim osobama prosječna je plaća 1360 eura neto, a u našoj djelatnosti prema NKD-u ona je 1069 eura neto i to je razlog što naši ljudi odlaze raditi sezonu van. Iščitavam novi, prvi krovni Zakon o turizmu koji donosi da bi prosječna plaća u turizmu dosegnula 1600 eura i to bi već bio znatan pomak, a minimalna bi bila 1250 euro bruto, a ona je sada na razini nešto više od 840 eura bruto. No, činjenica je da i sada naši konobari po privatnim restoranima neće raditi ispod 1400 eura, a vani bi dobio i 2500 eura”, pojašnjava Andrić.

Hrvat se pita je li vrijeme da ode u Irsku ili Njemačku: ‘Mislim da u Hrvatskoj samo patim’

Pozivajući se na podatke o nominalnom trošku rada po satu u Hrvatskoj u prvom tromjesečju 2024. godine koji je porastao za 15,2 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, Denis Ikić iz HGK – Županijske komore Zadar, smatra da se visina prosječne plaće u ugostiteljstvu približava prosjecima u konkurentnim zemljama na Mediteranu. Razlog tomu vidi u nastojanjima domaćih poslodavaca da angažiraju domaću radnu snagu, zbog bolje kvalificiranosti i poznavanja jezika i kulture.

“Prema rezultatima ankete koju je provela Županijska komora Zadar među svojim članicama, neto plaće zaposlenih stranih radnika u hotelijerstvu i ugostiteljstvu kreću se od šest do sedam eura po satu, ali ukupna primanja su znatno veća. Za takve je radnike potrebno osigurati adekvatan smještaj i hranu, snositi administrativne troškove prilikom zapošljavanja, a sve bez garancije da će se takav radnik zadržati na radnom mjestu tijekom sezone”, zaključuje Ikić.