Radila u poznatom hotelu u Zadru i otkrila koliko je zarađivala: ‘Sramota za hotelsku kuću’

Nezaposlenost je u Hrvatskoj na najnižim granama još od 1981. godine. Tek nešto više od 80.000 ljudi traži posao, a radnika nedostaje do te mjere da u desecima tisuća pristižu iz drugih zemalja. Iako se svi s dobivanjem novog posla nadaju kako će osim veće plaće imati i bolje radne uvjete, to nije često tako. Štoviše, mnogi ljudi imaju negativna iskustva.

Jedan je Hrvat na Redditu upitao ljude koje je najgore iskustvo koje su doživjeli na poslu i jesu li odmah dali otkaz. Zanimljivo, javili su se brojni Hrvati, govoreći svoja loša iskustva. Na poslovima su, kažu, uspijevali izdržati nekoliko mjeseci, pa i godina. Hrvat koji je postavio pitanje je naveo i svoje neugodno iskustvo.

“Moje je bilo u Poreču na sezoni. Radio sam u pizzeriji i potukao se s pizza majstorom zbog pizze. Letjele su stvari sa šanka, tacne, čaše, što se našlo. Kad se danas sjetim pomalo je čudno”, napisao je i izazvao val ispovijedi o lošim poslovima.

Sezona za zaborav

Zanimljivo, dosta negativnih iskustava ticalo se rada u turizmu i ugostiteljstvu u sezoni. Mahom je riječ o kuharima, spremačicama i sobaricama. Najčešće se radilo o mobbingu, odnosno psihičkom ugnjetavanju na radnom mjestu.

“Sezona, spremačica. Smještaj u garaži, rad ujutro od šest do negdje tri, pa onda pauza tri sata, pa opet radiš do navečer. I sve to nije bilo najgore nego nas je konstantno ponižavao, vrijeđao (dečke koji su došli raditi iz BiH je vrijeđao na nacionalnoj osnovi i ismijavao im imena k’o najveća seljačina), konstantno bio paranoičan da ga potkradamo i smetalo mu je što u pauzi idemo na plažu jer je to značilo da nismo dovoljno jadne i siromašne i da ne radimo dobro jer nam očito ne treba posao. Svi skupa smo mu se pokupili doma usred sezone i trebalo mu je dosta da si nađe nove jer nitko od lokalaca nije htio raditi za njega zato što znaju kakav je”, ispričala je jedna Hrvatica svoje iskustvo s poslodavcem.

Druga je opisala svoje iskustvo rada u jednom renomiranom hotelu u Zadru. “Konstantan mobing sobarica. Hrana je bila stara iz neke škrinje, otrovali se, još su išli provjeravati jesmo li uzeli repete. Znači, nema hrane. Marende isto nije bilo. Trčim čistiti jer ne stignem. Po jednom katu jedna osoba čisti 35 soba. Vešmašine strgane, veš perem ručno. Nadzornica kune Boga i Isusa svim djelatnicama svaki dan. Gosti te je*u i bacaju čips i hranu po zidovima da dobiju popust. Ti to čistiš. Smještaj je neka brvnara u koju idu zmije, klima potrgana pa je atmosfera užarena. Jedva nađeš hotel jer te nitko ne pokupi, već kofer vučeš kilometrima uzbrdo po nekoj pripi*dini. Nisam imala niti uniformu već sam čistila u svojoj odjeći što zbilja nigdje drugdje nema. Plaća tadašnjih 3800 kuna (504,35 eura). bila je to sezona 2019. Sramota za jednu hotelsku kuću”, napisala je.

Hrvat dobio otkaz nakon sedam dana uz bizarno objašnjenje: ‘Učinili su ti uslugu, izbjegao si karcinom’

‘Samo da se proda’

Osim po ugostiteljskim i hotelskim prostorima, mnogi su se požalili na rad u korisničkoj podršci. Osim stalnog stresa zbog nervoznih klijenata, nekima je smetalo što su morali lagati. “Korisnička podrška. Nisam si mogao priuštiti otkaz. Trpaj babama od 80 godina internet iako ne znaju ni telefon koristiti. Samo da se proda, muljanje i laganje na dnevnoj bazi. Slom živaca svaki dan”, napisao je netko te dobio odgovor: “Od toliko psovanja matere, mater će ti garant živjeti barem 300 godina”.

Nije ništa bolje niti u trgovinama. “Nema sjedenja, naslanjanja na išta, nema pričanja s kolegicama ako je kupac u trgovini, nema stajanja blizu jedna druge jer kamere gledaju i odmah se zove na telefon i pita zašto se grupirate. Tjedni izvještaji gledanja kamera. Jeste li ponudili traperice, majicu, jaknu i ako su probali hlače obavezno remen i još dodatna tri para. Mjesečni izvještaji tajnih kupaca o tome jeste li sve odradili po PS-u. Točno zapisivanje minute kad si izašao na pauzu i vraćanja dvije minute prije kraja jer nakon pola sata moraš biti spreman u trgovini. Sniženje se radi navečer nakon smjene do ponoći ili jedan, ljeti nema slobodnog dana petkom, subotom ni nedjeljom. Sve to za pišljivih 1000 eura. Ne znam je li mi više žao ljudi koje moramo nadgledati dok su u trgovini ili nas samih koje nemamo drugu opciju. Nitko nije ondje za stalno ljudi moji. Oglas s razlogom stalno stoji otvoren”, napisala je jedna trgovkinja svoje iskustvo s poznatim lancem modnih trgovina.

Nekima nije bio loš posao, već poslodavac. “Radio sam jako kratko vrijeme u agenciji za zapošljavanje radnika. Šef je bivši narkoman, pao, gulio par godina u zatvoru, paranoičan na 700. Tip hoda, stalno gleda iza sebe, lijevo desno, trese se. Prvih par dana je bilo zaista super, ali kasnije je postao baš lud. Pola metra iza mene i mog radnog stola je bio ormar. Kralj je stavio web kameru iznad moje glave, usmjerenu na moj potiljak i na laptop, da gleda što ja radim i naravno da čuje pričamo li kolegica i ja kada njega nema. On si otišao napraviti kavu i spoji se na kameru i gleda nas dvoje u tih 5-7 minuta što mi radimo. Zabranjeno nam je bilo uopće pričati bilo što nevezano uz posao. Znači posao i to je to, ništa više.  Ona mi je rekla da joj je rekao da joj je apsolutno zabranjeno iznositi bilo kakav papir iz ureda jer će je tužiti za krađu tajnih dokumenata. Kad sam odlazio, lijepo sam uzeo bilježnicu u kojoj sam sve pisao, bez riječi krenuo izvlačiti ispred njega sve stranice – doslovno sam ih čupao onako, pustio na stolu i rekao –  vidimo se”, napisao je netko.

Djevojka dala otkaz na poslu nakon 27 minuta: ‘Kad sam to vidjela, uzela sam stvari i otišla’

Ni u državnoj službi nije bolje

Nekima se ne sviđa ni rad u državnoj službi. Zdravstvo i školstvo su u problemu. “Škola. Ravnatelj moron i go*no. Djeca užasna, roditelji još gori. Greške se ne toleriraju”, napisala je prosvjetna djelatnica, a javila se i djelatnica jedne bolnice: “Radim u medicini i svako radno mjesto je loše. Naše zdravstvo je u teškoj komi”, glasio je njen komentar na kojeg je dobila nekoliko potvrdnih rečenica.

Hrvati neće raditi u turizmu, poduzetnik tvrdi: ‘Kod nas su sobarice bolje plaćene nego u Austriji’

Hrvati su navodili i poslove koji su pomalo neobični i s lošim uvjetima rada i noćnom smjenom.  “Noćna smjena na 24/7 kiosku”, “Upisivao sam livescore na teletekst. U noćnoj smjeni u četiri ujutro moraš paziti na kinesku žensku odbojku ili viču na tebe da si spor”.

Čak se ni brojanje novca nekima nije svidjelo. “Brojanje gotovog novca iz noćnog trezora u jednoj banci. Novac je prljav toliko da sam svaki dan izgledao kao crnac. I još su oni aparati, brojači novca, okrenuti prema tebi pa ta prašina i prljavština leti ravno u lice. Kad sam počeo nositi kiruršku masku svi su mi se smijali. I nabavio sam si one navlake za podlaktice pa sam izgledao kao neki birokrat iz crno-bijelih filmova. Kad je kolegica oboljela od neke respiratorne bolesti svi počeli nositi maske. Na sreću trajalo samo tri mjeseca”, samo su neki od mnoštva negativnih iskustava koje su Hrvati doživljavali na poslovima.