Pokojnike nema tko ispratiti, dalmatinsko groblje u rasulu: ‘Ma 30 radnika mi je na bolovanju’

Posljednje počivalište mjesto je posebnog poštovanja. Komunalni red brojnih gradova nalažu obiteljima preminulih da vode računa o groblju. Jasno, to moraju činiti i komunalna poduzeća zadužena za groblja, ali to nije uvijek slučaj.

Naime, splitsko groblje Lovrinac zaraslo je u travu. Ponegdje ima i nakupina smeća, a građani koji posjećuju grobove svojih najmilijih su nezadovoljni stanjem i uređenjem najvećeg groblja u Dioklecijanovu gradu.

“U najgore vrijeme korone imali smo samo tri zaposlenika za bolovanju. A danas ih imamo 30-ak! Zato sve naše sugrađane molim za razumijevanje i malo strpljenja. Sve mi je jasno i znam da ova moja molba nije rješenje, ali vjerujte da zasad nemamo neke alternative”, komentirao je za Slobodnu Dalmaciju direktor komunalnog poduzeća Lovrinac, Petar Bilobrk.

Traže Nepalce

On je na čelu tvrtke već 18 godina i kaže da mu se to nikad nije dogodilo. Osim uvjeta koji su pogodovali bržem rastu i širenju trave, akumuliralo se nezadovoljstvo, ne samo kod obitelji preminulih, nego i kod radnika. Ipak, ne želeći dobiti otkaz, smislili su način kako ipak ostati na poslu, a ne raditi.

“Ukupno u firmi ima 90 zaposlenih, znači da je 35 posto ljudi na bolovanju. I ne možete im ništa, znam da većini nisu u pitanju zdravstveni razlozi nego visina primanja, ali tako je kako je. Jednostavno nema novaca za povećanja primanja, očekujem ubrzo i ne bi me čudilo da dođe do štrajka! Jer ovi ljudi koji su ostali, jednostavno padaju s nogu od posla. Morate znati da samo Lovrinac ima 32 hektara površine, plus mi brinemo o još sedam mjesnih groblja! I te površine se šire, a mi moramo obavljati i druge poslove”, objasnio je direktor Bilobrk.

Preostali radnici, objašnjava uređuju groblje tako da raskrče i očiste put od mrtvačnice do groba u radijusu od pedesetak metara. Za bolje od toga jednostavno nema radnika, pa čak ni iz inozemstva.

“Ma kakvi novi ljudi, pa nitko ne želi raditi za tu plaću. Neki dan sam imao razgovor preko računala s potencijalnim radnicima direktno iz Nepala! Javili se ljudi za posao čistača, ali ne mogu tako steći dojam o čovjeku, radniku”, zaključio je Bilobrk.

Velika firma doslovno na koljenima: Trećina radnika na bolovanju, nitko neće raditi za 1600 eura

I čistači na bolovanju

Prije godinu i pol je govorio kako je situacija na Lovrincu još i dobra kakva je drugdje. Objasnio je da je prosječna plaća radnika tada bila 860 eura te da bi im rado dao i više. No, to sve plaćaju obitelji preminulih koje redovito dobivaju uplatnice za godišnju grobnu naknadu koja košta nešto manje od 30 eura, nekima i više.

Očito da se komunalne usluge ne mogu pokriti iz plaćanja građana. Naime, kolektivni odlazak na bolovanje nije zabilježen prvi put u splitskim komunalnim tvrtkama. Splitska se Čistoća početkom ožujka suočila s istim problemom. Tad je, prema riječima zamjenika direktora Davora Polića, od 210 zaposlenih, njih 43 bilo na bolovanju.

Zanimljivo, plaće u toj tvrtci su znatno konkurentnije i u prosjeku iznose oko 1600 eura. Plaće iznosača perača s prekovremenim satima prosječno iznose bruto 1911,92 eura, dok vozači zarađuju više od 1500 eura, a pomoćni radnici skoro 1300 eura.