Od ove biljke se može živjeti kao kralj: Zasadite jednom, a cijena za kilogram je i do 20 eura

Mnogima omiljena delicija oduvijek je na cijeni, a pistacio je jedan od najskupljih orašastih plodova u prodavaonicama. U jeku priče o uravnoteženoj prehrani, trend konzumiranja ove namirnice sve je prisutniji u Europi i svijetu. No, još prije nekoliko godine prof. dr. sc. Ivo Miljković je za Agroklub rekao da je Hrvatska jedina zemlja na Sredozemlju u kojoj uzgoj pistacija nije proširen.

Mnogi, i ne samo poljoprivrednici nego i pojedini stručnjaci ne znaju da je hrvatski naziv za pistaciju ‘Tršlja’. A uzgoj tršlje je itekako isplativ. U maloprodaji kod nas, primjerice, za kilogram pržene pistacije bez soli treba izdvojiti i do 20 eura. “Imamo sve uvjete”, smatra prof. Miljković, a jedan od razloga zbog čega dosad nije bilo uzgoja svakako je i taj što naši poljoprivrednici malo znaju o toj vrijednoj voćnoj vrsti, a nisu ni upoznati s novim tehnologijama u njenom uzgoju.

Pistacio je drvenasta kultura koja pripada porodici rujevki (Anacardiaceae). Radi se o listopadnoj kulturi, uz iznimku jedne zimzelene sorte. Potječe iz jugozapadne Azije, odakle se raširila po cijelom svijetu. Pistacio zadržava grmoliku formu ili formu niskog drveta, a prilagođen je toplijim uvjetima klime te se na našim prostorima uzgaja u primorju. Prema arheološkim nalazima pistacio se uzgajao već prije 9.000 godina, što ukazuje na njegovu veliku gospodarsku korist.

Najbolji rod očekuje se u dvadesetoj godini

Pistacio je grmolika voćna vrsta. Može narasti do 10 m i imati životni vijek od 100 godina. U konvencionalnoj se proizvodnji teži nižim uzgojnim oblicima radi lakše berbe, a najbolji se rod ploda može očekivati u dvadesetoj godini. Plod pistacija je koštunica, duga 1 do 2 cm i široka 2 cm. Obavijen je kopulom bež boje koja lagano puca tijekom sazrijevanja ploda. U koštunici je smještena jestiva zelenkasta sjemenka.

Pistacio je biljka toplog podneblja i u našim područjima najbolje rezultate uzgoja postiže u uvjetima mediteranske klime. Ipak, nije osjetljiv na niske temperature. Može pretrpjeti velike temperaturne amplitude od -30 °C do + 42 °C i uzgajati se na terenima do 1.200 m n/v.

Uspijevala bi i u Slavoniji

Osim na otocima i priobalju tršlja bi, kaže Miljković, kod nas mogla ići i u Slavoniji. Tršlja podnosi temperaturu i do minus 20. Znači i u Slavoniji bi uspijevala pogotovo na izdignutim položajima u Baranji, na vukovarskom i vinkovačkom erdutskom lesnom platou. “S uzdignutih brežuljkastim terenima hladan zrak se spušta niz padinu pa ne dolazi do pozebe. Neprikladne su joj nizine u kojima hladan zrak duže leži“, dodaje profesor Miljković.

Tršlja je ipak prioritetno mediteranska voćka, trpi sušu i traži dosta topline. Može uspijevati duž Jadrana, na svim otocima kao i u unutrašnjosti Istre i Dalmacije, Ravnim kotarima i Dalmatinskoj zagori, a kod uzgoja u Slavoniji treba birati posebne uzdignute, sunčane i južne položaje. U prilog Slavoniji idu i klimatske promjene.

Cijene hrane više nisu najveći problem: Evo na što Hrvati odnedavno najviše troše

Podnosi sušu kao kaktus

“Krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj iskoriste prirodni ekološki potencijali proizvodnih prostora, koji do danas nisu pod poljoprivrednim kulturama“, kaže profesor Miljković. On, pritom, ističe da tršlja od svih voćnih vrsta najbolje podnosi sušu, pa je što se suše tiče uspoređuju sa kaktusom.

Radi se o kulturi koja traži osunčane prostore te može izdržati dugu sušu i visoke temperature. Korijen prodire duboko i omogućuje iskorištavanje vode i na velikim dubinama u tlu. Preporuča se saditi na dobro dreniranom tlu.

Budući da razgranati korijen raste duboko, pistacio nema prevelike zahtjeve prema tlu. Treba imati na umu da se radi o dugoživućoj kulturi kod koje se prerađivanje ne preporuča pa je pistacio potrebno odmah zasaditi na teren na kojem je planiran uzgoj. Pogoduju mu duboka i glinena tla.

Široka komercijalna upotreba

Kako bi se postigle najbolje uzgojne osobine, pistacio se kao ostale voćne vrste, preporučava saditi cijepljenjem. Sadnju je najbolje obaviti u jesen, kako bi se do proljeća mlada biljka mogla pripremiti i razviti korijen. Budući da se radi o dvodomnoj vrsti, potrebno je obratiti pažnju da se u nasadu u stabla sa ženskim cvjetovima, nalazi i stablo s muškim cvjetovima kako bi se omogućilo oprašivanje. „Muška“ i „ženska“ stabla mogu se razlikovati oblikom lista – „muški“ su listovi tamnozelene boje s duguljastim listićima, a „ženski“ svjetlozeleni s velikim ovalnim listićima.

Pistacio obično donosi plod u desetoj godini ukoliko je biljka uzgojena iz sjemena (sjemenjak), a u petoj ukoliko je biljka cijepljena. Plodovi sazrijevaju od srpnja do kolovoza. Rod se može očekivati svake godine, a biljka obilno rodi svake treće do pete godine. Smatra se da starija stabla mogu dati 50 kg ploda s ovojem, odnosno 30 kg ploda bez ovoja.

Sjeme pistacija je izuzetno hranjivo. Sadržava 20% proteina, 50% masnog ulja, 20% ugljikohidrata i 2% vlakana. Od minerala sadržava kalij, kalcij, magnezij i željezo, a znanstveno je dokazan njegov utjecaj na smanjenje rizika od srčanih bolesti. Obično se konzumira u svježem stanju, a često se koristi i u industriji proizvodnje sladoleda, maslaca i drugih prerađenih i konditorskih proizvoda. Budući da ima okruglu krošnju i raste u formi grma, smatra se vrlo dekorativnom kulturom.

Zoki za ovaj posao dnevno uzme 80 eura: Bez znanja i iskustva mjesečno u džep spremi 2000 eura