Iznajmljivači na mukama, nikad ih nije bilo ovako strah: ‘Hrvatska je jedina članica EU gdje se ovo događa’

Platforma za kratkotrajno iznajmljivanje smještaja turistima, Airbnb, već nekoliko godina iznimno je popularna širom svijeta. Domaći stanodavci iznajmljuju svoje stanove i kuće kako bi poboljšali svoje financije, a turisti često pronalaze smještaj koji je znatno povoljniji od hotelskih opcija. To se čini kao dobitna kombinacija za sve uključene.

Međutim, od kada je Airbnb počeo svoje putovanje 2008. godine, sve više gradova diljem svijeta odlučuje zabraniti ili ograničiti ovu praksu iznajmljivanja.

Naime, vlasnici često posjeduju više nekretnina i iznajmljuju ih turistima kako bi ostvarili veći profit, što često dovodi do toga da lokalno stanovništvo ne može priuštiti najam ili kupnju stambenih prostora.

Zabrana iznajmljivanja u strogom centru

Posljednjih nekoliko godina, Hrvatska se također suočava s ovim problemom. Građani koji žive na jadranskoj obali i koji su u najmu često se žale da se od njih traži potpisivanje ugovora s klauzulom koja ih obvezuje da napuste stan između 1. lipnja i 1. rujna kako bi njihovi stanodavci mogli iznajmljivati svoje nekretnine turistima. Oni koji traže stanove za najam tijekom ljeta pričaju kako su dostupni uglavnom stambeni prostori u lošem stanju, a cijene su astronomski visoke, što je izvan dosega građana s prosječnim hrvatskim primanjima.

Trenutno u Hrvatskoj nijedan grad nije zabranio Airbnb, ali je vjerojatno samo pitanje vremena kada će se neke lokalne vlasti pridružiti gradovima poput Firence, New Yorka, Pariza i drugih koji su već zabranili ili ograničili ovu vrstu kratkoročnog iznajmljivanja.

Primjerice, Firenca je uvela zabranu iznajmljivanja stanova u povijesnom središtu grada, a slična pravila razmatraju Rim i Venecija. U Beču će stanodavci od srpnja 2024. moći iznajmljivati svoje prostore turistima najviše 90 dana godišnje. Slično pravilo primjenjuje se i u Parizu, gdje je ograničeno na 120 dana godišnje.

Barcelona kao svijetao primjer

Njemačka, posebno Berlin, također je uvela posebna pravila gdje stanodavci moraju dobiti posebnu dozvolu za kratkotrajno iznajmljivanje stanova. Stanovi se smiju iznajmljivati najviše 90 dana godišnje. Još stroža pravila primjenjuju se u Münchenu, gdje je kratkoročno iznajmljivanje cijelih stanova ograničeno na osam tjedana godišnje.

Barcelona često se navodi kao dobar primjer, budući da je još 2021. zabranila iznajmljivanje soba u stanovima na kratki rok. Slično kao i u Hrvatskoj, potrebna je posebna dozvola za iznajmljivanje cijelih stanova i kuća, a ilegalne aktivnosti nadzire poseban ured.

Izvan Europe, u New Yorku se već nekoliko godina vodi borba protiv Airbnb-a, što je utjecalo i na brojne Hrvate koji su koristili tu platformu za svoj boravak u tom gradu.

“Već nekoliko godina posjećujem New York i svaki put bih odsjeo u stanu u Brooklynu. Sada pokušavam pronaći smještaj za studeni, ali ponuda je smanjena za pet posto u usporedbi s onim što je obično bilo dostupno. Hoteli su vrlo skupi, pa se čini da ću morati odustati od putovanja”, izjavio je Marjan.

Protiv bilo kakvih zabrana

Tomislav Fain, predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija, ističe da je protiv bilo kakvih zabrana, ali je za regulaciju svih vrsta smještaja.

“Treba se znati tko iznajmljuje, što iznajmljuje i po kojoj cijeni, kao i da se plaćaju sve obveze prema državi. Je li to airbnb ili neka druga platforma je potpuno svejedno”, kaže.

Turistički stručnjak Davor Njirić smatra da hitno treba prestati s praksom izdavanja Rješenja o odobrenju pružanja usluga smještaja u domaćinstvu i Rješenja kategorizaciji u višestambenim zgradama sa zajedničkim ulazom jer domaćini ne žive u takvim zgradama.

“Prema svemu što sam do sada mogao pročitati izgleda da je Hrvatska jedina članica EU u kojoj se izdaju službena odobrenja za iznajmljivanje turistima apartmana u višestambenbim zgradama. Kao što sam rekao, ta odobrenja su Rješenja o pružanju usluga smještaja u domaćinstvu. Ako je to tako, onda je ta službena politika posebno jako zabrinjavajuća”, kaže Njirić.

Najviše stradali mali hoteli

“Onima koji već imaju ta rješenja i imaju, uvjetno rečeno, neka stečena prava njima treba dati period od dvije do tri godine da nastave iznajmljivati kako bi barem donekle vratili uložena sredstva”, napominje  ističući kako im se ništa neće dogoditi ako nakon tog perioda te stanove počnu iznajmljivati mladim obiteljima.

“Ovo razdoblje je privremeno kompromisno rješenje dok se ne uvede red u tržište stanova. Ja uvijek ponavljam. Ne treba biti zločest, ne treba nikome napraviti štetu prilikom ovog uvođenja reda, ali reda konačno treba biti. Treba uvesti reda na tržištu stanova i samo kada ga bude cijene stanova će postati realne i opet postati dostupne mladim obiteljima”, dodaje.

Stručnjak smatra kako promjenom Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jako važno razlikovati pojmove “domaćina” kojeg gost vidi od “iznajmljivača” kojeg gost ne vidi. Može se pretpostaviti da je broj “domaćina” daleko manji od “iznajmljivača”, tj. od pojedinaca koji su nakupovali apartmane na Jadranu pa iskorištavaju povoljnu poreznu politiku.

“Kada se donosio prvi Zakon o ugostiteljstvu na pitanje što znači pružanje usluga u domaćinstvu slikovito se objašnjavalo da to znači da baba Mare može svoje 2 – 3 sobe viška u obiteljskoj kući iznajmljivati da bi popunila svoj kućni budžet. To je bilo u duhu tradicije hrvatskog turizma. Međutim, danas je razmjerno malo apartmana baba Mare, a daleko više apartmana iznajmljivača koji glume babe Mare.

Korigirati paušal

Mišljenja sam da pravim domaćinima (pravim baba Marama) jedinice lokalne samouprave trebaju korigirati paušal, ali ne značajno jer oni ukupnim kapacitetom ne utječu značajno na prekomjeran rast apartmana, tj. apartmanizaciju. Međutim, problem su iznajmljivači koji ukupnim kapacitetom utječu značajno na apartmanizaciju. Naime, imaju daleko veći kapacitet od domaćinstava, a poreznim paušalom (namjenjenim samo domaćinstvima) se potiče njihov daljnji rast. Treba spomenuti i da se porastom broja iznajmljivača koji plaćaju paušal u neravnopravan položaj dovode mali obiteljski hoteli koji plaćaju sve doprinose kao i veliki hoteli, a njima konkuriraju iznajmljivači koji plaćaju samo paušal”, navodi.

Njirić kaže da među iznajmljivačima ima i onih koji žive u Londonu, Sydneyu, Varšavi, Parizu itd. Da bi ukazao na taj apsurd u šali kaže da bi svi iznajmljivači (koji nisu domaćini) trebali u apartmane staviti svoju sliku.

“Pa neka turist s njima napravi jedan selfie, neka zna tko mu je bio domaćin”, smije se.

Doseljenica iz Koreje održala lekciju Hrvatima: ‘Stvarno ne razumijem’

Stručnjak nastavlja kako struka nakon donošenja novog Zakona o turizmu, koji donosi paket mjera na lokalnoj razini za upravljanje održivim razvojem destinacija, očekuje da ministarstvo pripremi i konkretne mjere na nacionalnoj razini, a prije svega za zaustavljanje apartmanizacije.

“Prednost Hrvatske je što je mala zemlja i može provoditi puno učinkovitih mjera na nacionalnoj razini za razliku od velikih zemalja koje takve mjere ne mogu provoditi na toj razini. U velikim zemljama takve se mjere, stoga, provode na regionalnoj/pokrajinskoj razini ili razini višemilijunskih gradova: New Yorka, Londona, Pariza, Barcelone itd. Naime, ne može se očekivati da mjere koje provodi New York provodi Makarska, ali ih Hrvatska može. Dobro došle su mjere i na lokalnoj razini, ali daleko učinkovitije mogu
biti one na nacionalnoj razini. Poznata je ona: Od viška glava ne boli.

Ako su sve vlade do sada tolerirale apartmanizaciju i nisu ništa poduzimale sad treba donijeti mjere za zaustavljanje apartmanizacije na nacionalnom nivou. Dugo se čekalo”, zaključuje Njirić.