ČISTAČICA APARTMANA I BUDUĆA DOKTORICA OTKRILA SVE! ‘Ma kakvih 20 eura po satu. Ovoliko plaćaju škrti vlasnici vila, a još očekuju da im i bazen očistite’

Već i vrapci na grani znaju da je do domaće radne snage u turizmu gotovo nemoguće doći. Traži se sve, od kuhara, konobara, sobarica do čistačica.

Internet je pun oglasa u kojima vlasnici apartmana traže radnike, a posebno su tražene čistačice. U oglasima će poslodavci rijetko napisati koliko nude za sat vremena čišćenja, ali u javnosti se neko vrijeme spekulira o satnici koja ide za 17, pa čak i do 20 eura.

Je li to istina ili je riječ samo o prenapuhanim brojkama pitali smo jednu čistačicu sa zadarskog područja koja već treću godinu zaredom uz svoj normalan posao ljeti čisti apartmane kako bi podebljala svoj kućni budžet. Ova uskoro buduća doktorica filoloških znanosti kaže kako su te brojke preuveličane i da ne zna nijednu koja toliko dobiva na sat.

Visoki troškovi prijevoza

“Prošle godine je satnica bila oko 70 kuna, danas one najbolje mogu dobiti nešto malo više od 13 eura, dok se većina mora zadovoljiti s 11 ili možda 12 eura. I to vam je maksimum koji netko može dobiti. Ove priče o 20 eura su čisto pretjerivanje”, kaže čistačica i dodaje kako se od te cijene mora oduzeti i prijevoz koji svaka od njih plaća od svoje zarade.

“Prošle godine bih svaki dan na terenu ulila 50 kuna goriva. Znala bih na cesti provesti i više od dva sata u onim ljetnim gužvama”, kaže dodajući kako čistačice najviše traže vlasnici apartmana u manjim mjestima oko Zadra.

“To vam je Vir, Nin, Privlaka i tu si onda po cijeli dan na cesti kako bi došao na apartmana”, objašnjava.

Što se tiče radnog vremena, kaže kako su najveće gužve vikendom kada se radi p0 pet, šest sati dnevno, uglavnom u velikim vilama, dok se u ostatku tjedna radi po dva do četiri sata.

“Sve ovisi kada gosti izlaze iz apartmana. Uglavnom izađu oko 10 sati, a onda do 14 mora sve biti spremno za sljedeće goste”, priča nam naša sugovornica.

Posao za one s jakim želucem

Da čišćenje nije posao za svakoga i da za njega moraš imati dobar želudac, potvrđuje nam i naša sugovornica koja se u ove tri godine nagledala svega.

“Oni za koje misliš da će ostaviti kaos, ostave sve uredno, a oni za koje misliš da će biti super, ostave totalni rusvaj”, smije se i dodaje kako je ipak najgora iskustva imala s Azijatima.

“Kinezi i gosti iz Južne Koreje su uvjerljivo najgori. Trebate vidjeti kakav oni nered naprave. Iako smo imali i jedno loše iskustvo s dvoje Rusa koji su došli s troje male djece. Teško je povjerovati koliko smo boca alkohola našli nakon njihovog odlaska. I susjedi su se na njih puno žalili”, priča.

Za vlasnike kaže kako uvijek plate, ali kako imaju visoka očekivanja i kako svaki put moraš napraviti mini generalku.

“Ribanje fuga, pranje vanjskog roštilja, pranje vanjskih sauna, ogromne staklene stijene koje se peru po najgorem suncu, ormare treba oprati i izvana i iznutra, ne smije ostati ni komadić prašine. Popis poslova je ogroman. Riječ je o vilama koje se u sezoni naplaćuju 500-600 eura po noći i sve u njima mora biti apsolutno savršeno. Na jednoj velikoj vili zna nas biti četiri, pet, pa dok jedna pere pod, druga na koljenima briše iza nje kako bi se sve sjajilo”, opisuje svoj posao naša sugovornica i dodaje kako ima groznih gostiju koje ne bi preporučila ni najgorem neprijatelju.

“Vile s bazenima zna unajmiti 5-6 mladih koji onda divljaju cijeli tjedan. Jednom sam ušla u kupaonicu, a ona je bila posve ispovraćana, nema gdje nije toga bilo. Jedna moja kolegica je dočekao još i gori prizor, našla je izmet u tušu. Kad vidite tako nešto onda se zagorena pećnica i ne čini tako loša”, kaže.

Najgore raditi s agencijama

Što se tiče vlasnika apartmana, kaže kako ima svakakvih, ali svima je zajedničko da će iz tebe izvući svaki atom snage.

“Ima vlasnika koji su jako škrti i onda očekuju da im napraviš stvari koje je nemoguće napraviti. Jedna vlasnica je očekivala da operemo i osušimo svu posteljinu i rublje u ogromnoj vili koja je imala četiri sobe, a svaka od tih soba je imala svoju kupaonicu. To je nemoguće s jednom perilicom i sušilicom. Tražila je da i u tih 5 sati koliko smo tamo očistimo i bazen, što je posao za koji treba pet sati da ne radiš ništa drugo. Kao, neka samo malo ubacimo robota u bazen i pokupimo smeće mrežicom. Pa taj robot će pet puta zablokirati u bazenu, a ti onda moraš ući unutra i vaditi ga van. Ima vlasnika koji sami čiste bazen dok mi radimo kuću, pa to traje nekih pet sati”, opisuje.

Priča kako su je jednom poslali u vilu koja nije uopće bila očišćena od prošle sezone i u kojoj je bilo pokvarene hrane u hladnjaku i pećnici.

“Takav užas ne možete ni zamisliti. Rekle smo mu da to nećemo raditi jer je nemoguće u to kratko vrijeme koje smo trebale biti tu, pa je poslao po svoju ženu”, smije se.

Kaže kako je najgore raditi s agencijama koje plaćaju 80 kuna za jednosobni i 100 kuna za dvosobni stan.

“I onda se žale kad u taj sat i sat i pol ne možeš napraviti generalku. Onda te poslije zovu jer je negdje ostalo zrno prašine”.

Pitamo je tko su joj najdraži gosti.

“Oni koji sami skinu posteljinu s kreveta prije nego što dođemo čistiti. Kad to vidim, odmah mi je lakše”, zaključuje naša sugovornica.