Status braniteljice ima više od 20 tisuća žena: Neke od njih su bile ludo hrabre

Iako se žene u kontekstu rata najčešće spominju kao žrtve, brojne Hrvatice su dale svoj obol u Domovinskom ratu, pa ih je tako status braniteljice steklo više od 23 tisuće, a u registru ih je oko 4,9 posto ukupnog broja hrvatskih branitelja.

Brojka koja svakako nije zanemariva, pa su stoga hrvatske ratne heroine okupljene u svojim udrugama unutar kojih rješavaju probleme svoje populacije, organiziraju obilježavanja različitih obljetnica iz Domovinskog rata, bave se humanitarnim radom i nerijetko priopćenjima reagiraju na određena politička pitanja i odluke.

Žene u Domovinskom ratu imale su različite zadatke, pa je tako bilo nezamislivo da postoji brigada bez medicinskih sestara, liječnica, kuharica i ostalog osoblja bez koje branitelji na prvoj crti ne bi mogli funkcionirati.

Šume imaju nemjerljiv utjecaj na ljude, stručnjak: ‘Moramo svi zajedno biti puno odgovorniji’

Djevojčica na “prvoj crti”

No, pogrešno je misliti da su Hrvatice bile “rezervirane za ženske poslove” jer je veliki broj njih, s oružjem u rukama, stao rame uz rame sa svojim muškim suborcima. U to doba, žene na prvoj crti bile su prilično normalna i uobičajena pojava jer je Hrvatska bila u teškom deficitu sa ljudstvom, pa se među braniteljicama s prve linije moglo naći i malodobnih djevojaka.

Tijekom teških borbi prilikom opsade Vukovara, kroz cijeli tromjesečni period ratovanja – ovom je gradu nedostajalo svega, a osobito branitelja. Tako se aktivnoj obrani Grada-heroja priključila i tada 14-godišnja Sandra Horvat, najmlađa braniteljica Vukovara. Osim sudjelovanja u vukovarskom ratu, ova braniteljica je naknadno ratovala po Slavoniji i Kupresu, te tako stekla zavidnih 1700 dana borbenog sektora. Kao veteranka Domovinskog rata po činu je narednik, supruga je slavnog vukovarskog branitelja Josipa Horvata (Mađara) i majka dvoje djece.

Naučila je, kaže, baratati svim oružjem, a dobila je i zahvalnicu kao najbolji minobacač. Njezinoj obitelji, kaže, nije padalo na pamet da je pusti u rat.

Hrabra hosovka iz Vukovara

“Vukovar je gorio. Srušena mi je kuća, ali prijelomni trenutak dogodio se kad je poginuo moj otac. Više nije bilo dvojbe i moj budući muž, zapovjednik Josip Horvat, zvan Mađar, odveo me u zapovjedništvo. Prvo je nastalo čuđenje, priključilo im se dijete pa još k tome žensko, a onda su se šalili i govorili ‘kad nema ništa drugo, dobro je i ovo.’”

Unatoč preporukama da se priključi bolničarkama, tada 21-godišnja Vijoleta Antolić je do zadnjeg dana borbe, baš kao i Sandra Horvat, herojski sudjelovala u obrani Vukovara i to u redovima HOS-a. Ratovala je na prvoj crti na Sajmištu, najkrvavijem dijelu vukovarske bojišnice, a preživjela je i teška zlostavljanja u srbijanskom logoru. Sve to je nije obeshrabrilo, pa se tako našla i na drugim bojištima u Hrvatskoj i BiH. Nakon gotovo 1700 ratnih dana, Viki je kao ratni invalid umirovljena 1996. nakon čega je živjela u Zagrebu u kojem je tragično preminula 2014. godine.

Preživjela 4 metka i 28 gelera

U Zagrebu je naprasito preminula i heroina Domovinskog rata Nevenka Topalušić kojoj je pozlilo prvoga dana prosvjeda u Savskoj 66 koja danas nosi naziv Trg Nevenke Topalušić. Nevenka je mir dočekala u invalidskim kolicima kao 100%-tni ratni vojni invalid prve skupine. U sve borbene akcije odlazila je s pješaštvom, pješačeći u borbenom rasporedu. Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima kao i to da može ponijeti puno više sanitetskog materijala umjesto oružja i streljiva. Kao pripadnica 1. bojne 2. gardijske brigade “Crnih mambi” u operaciji “Una 95”
spašavajući suborce ranjena je s četiri snajperska metka, a dobila je i 28 gelera od granate.

“Ovdje sam jer me ubija nepravda, otišla sam u rat jer sam htjela da bude dobro mojoj djeci. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti”, izjavila je na početku prosvjeda, a njezine su se riječi nažalost obistinile ubrzo nakon ove izjave.

Piše: Snježana Vučković

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata”, kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.