Priča se da najveći Srbin baš i nije Srbin: To bi mogao biti okidač za mržnju prema Hrvatima

Srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić posljednji drski ispad imao je u travnju ove godine kada je najavio prosvjednu notu Hrvatskoj jer njihovom ministru za dijasporu Đorđu Milićeviću policija nije dopustila posjet spomen parku Jasenovac.

Milićević je, nakon predsjednika Aleksandra Vučića 2022. i bivšeg ministra obrane Aleksandra Vulina 2018., treći srbijanski dužnosnik koji nije mogao posjetiti spomenik u Jasenovcu, pa se tako ovaj dvojac uz Dačića može nazvati “svetim trojstvom” velikosrpske politike.

Iako je Aleksandar Vulin bio poznat kao zagovornik “srpskog sveta” čiji su odnosi spram Hrvata bili ispunjeni mržnjom, ispao je iz Vučićeve političke križaljke, no Ivica Dačić koji je korjene pustio kao predsjednik Vlade Republike Srbije a trenutno obnaša dužnost ministra vanjskih poslova – ne pokazuje namjeru za umirovljenjem, a niti za smirivanjem žestoke retorike prema Hrvatima.

Šaljivi klaun opasnih namjera

Bio je prvi predsjednik mladih socijalista Beograda 1990. godine i glasnogovornik Socijalističke partije Srbije (SPS) od 1992. do 2000. godine, te bliski suradnik Slobodana Miloševića, kasnije optuženog za ratne zločine. Mada ga srbijanska javnost velikim dijelom percipira kao “političkog klauna”, a bezazlen izraz lica ukazuje na bezopasnog i dobronamjernog političara sklonog različitim pošalicama, Dačić je iznimno toksična osoba čije su otrovne strelice najčešće usmjerene prema Hrvatskoj.

Ako bi se Dačić promatrao s psihološke strane, razlozi za njegov napadački odnos prema zemlji koju je Srbija 90-tih zavila u crno, mogao bi se pronaći u njegovim navodnim hrvatskim korijenima. Rođen u Prizrenu, povijesno najvažnijim gradom Kosova i janjevačkog podrijetla, nije isključeno da je ovaj političar gonjen kompleksom “nepoželjne nacionalnosti” postao većim Srbinom od svih Srba.

Ovaj srpski političar “nesretnog” hrvatskog imena, još je od konca 90-tih usmjeren na Hrvatsku, pa su tako njegove izjave prigodom različitih obljetnica već postale tradicionalne. Poseban “trn u peti” mu je VRO Oluja: “Oni su izvršili etničko čišćenje vlastite države i izvršili su ono što je bio cilj svih pokreta na kraju i ustaškog pokreta.” Pobjedničku operaciju ne trepnuvši naziva “jednim od najvećih zločina nakon Drugog svjetskog rata, koji je doveo do protjerivanja 200.000 ljudi i više tisuća ubijenih”, pri čemu mudro revitalizira zločine na Ovčari i Srebrenici za koju je ovih dana kazao:

Kompleks janjevačkog podrijetla kao motiv mržnje

“Imate jedan zločin koji je naravno stravičan i mi sami kao srpski narod inzistiramo na tome da svi odgovorni za to odgovaraju, zato što je nanešena šteta srpskom narodu u cjelini. Genocid je krivično djelo koje podrazumjeva da je imao plan o uništenju jednog naroda. Ali ako imamo nešto što se dogodilo na teritoriju samo jedne općine u Bosni i Hercegovini, tako nešto ne možete proglasiti za genocid.”

Stravična snimka Arkanove zapovijedi u Vukovaru: ‘Idemo po baštama, pobijte ih sve bez milosti’

Poznato je da Ivica Dačić javno podupire lik i djelo Željka Ražnatovića Arkana, a blagoglagoljiv je i prema osuđenim ratnim zločincima Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću za koje je siguran da “nisu krivi” i koje poznaje kao “dobre ljude”, no zato ne skriva prijezir prema stranom dragovoljcu Domovinskog rata Jean Michel Nicolieru zbog kojeg se obrušio na kompletnu hrvatsku Vladu. Nakon što je Jean Michelova ratna slika sa oznakom HOS-a bila izložena u Hrvatskom saboru:

“Dočekali smo da se zloglasni slogan poslije Jasenovca nađe usred hrvatske skupštine, koja je jedna od metafora vlasti svake države. Ako za dužnosnike u Zagrebu to nije problem, onda je jasno da se ta slika u Saboru našla s odobravanjem vladajuće elite koja se uporno trudi da rehabilitira ustaštvo. Ovaj besramni čin treba promatrati tako kao da je netko usred Bundestaga okačio slikarsko platno na kojem imamo svastiku i ‘Sieg Heil'”, poentirao je Ivica Dačić, jedan od najdugotrajnijih srbijanskih političara koji je cijelu svoju karijeru izgradio na nečemu što mrzi najviše od svega – Hrvatskoj.