![](https://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2024/07/pavo.png)
Stranac došao u Vukovar i zapanjio sve izjavama o ratu: ‘Pa pogledajte što čovjek zna’
Na današnji dan 1991. godine iz zasjede je na prilazu Osijeku ubijen zapovjednik osječke policije Josip Reihl-Kir, zajedno s još dvije osobe – potpredsjednikom osječkogog Gradskog vijeća Goranom Zobundžijom i gradskim vijećnikom Milanom Kneževićem, dok je Mirko Tubić ranjen. Iako je poznato da je Kira ubio Ante Gudelj, samo ubojstvo, unatoč kasnijem suđenju ubojici, nikada nije do kraja rasvijetljeno.
Reihl-Kir je rođen 25. srpnja 1955. u Siraču kod Daruvara. Roditelji Reihl-Kira, otac slavonski Nijemac i majka Hrvatica, bili su sudionici Narodnooslobodilačke borbe tijekom Drugog svjetskog rata. Ekonomski fakultet je završio u Osijeku, nakon čega je radio u Srednjoškolskom centru u Đakovu, a od 1981. godine zaposlen je u policiji.
Na dužnost zapovjednika policije u Osijeku postavljen je nakon prvih demokratskih izbora 1990. Bio je miroljubiv, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji. Činio je to osobnim primjerom – sam i nenaoružan odlazio je na barikade srpskih pobunjenika oko Osijeka, pokušavajući ih urazumiti. Nekoliko tjedana prije nego je ubijen, u Tenji je osobno razoružao svojega kasnijeg ubojicu Antuna Gudelja. Reihl-Kir je bio poznat po izjavi: “Dok sam ja načelnik osječko-baranjske policijske uprave, rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti!”
Međutim, prava farsa počela je tek poslije ubojstva. Gudelja nitko nije uhitio, premda je usmrtio zapovjednika osječke policije. Tri dana boravio je kod brata u Osijeku, potom otišao u Zagreb te mirno napustio Hrvatsku. Tjeralice nije bilo do 1993. godine, a balističko vještačenje obavljeno je tek 1996. Antunu Gudelju se triput sudilo za ubojstvo načelnika Reihl-Kira, Zobundžije i Kneževića.
U odsutnosti, Gudelj je 1994. osuđen na 20 godina zatvora, na Županijskom sudu u Osijeku. Na temelju tjeralice, 19. studenoga 1995., uhićen je u frankfurtskoj zračnoj luci i izručen Hrvatskoj. Dvije godine kasnije (1997.), na prijedlog sutkinje Ružice Šamote, koja ga je 1994. osudila, Vrhovni sud Republike Hrvatske oslobađa Gudelja, na temelju Zakona o amnestiji, iako on obuhvaća samo naoružane ljude koji nisu nikoga ubili, a nikako ne i one za koje je potvrđeno da su počinili ratni zločin ili teško kazneno djelo, što trostruko ubojstvo sigurno jest. Gudelj potom odlazi u Australiju.
Reihl-Kirova supruga Jadranka međutim, bez čije bi upornosti cijeli slučaj vjerojatno bio zaboravljen, ne odustaje od nastojanja da dokaže kako je njezin suprug ubijen zbog svojeg mirotvorstva. Podnosi ustavnu tužbu, a aktivira se i u politici te na listi SDP-a 3. siječnja 2000. ulazi u Hrvatski sabor. Godinu kasnije Ustavni sud ukida dotadašnje presude, određujući da se slučaj ima vratiti na početak.
Neki ovo zovu najvećom izdajom u Domovinskom ratu: Poginuli zbog čudne zapovijedi s vrha
Smjenu vlasti 2003. Jadranka Reihl-Kir dočekala je rezignirana i razočarana. Novi zahtjev za izručenje Gudelja Ministarstvo pravosuđa podnijelo je tek 30. rujna 2005., bez ikakve koordinacije s MUP-om. Australske su ga vlasti u ljeto 2007. izručile Hrvatskoj, a u listopadu je iste godine počelo novo, treće suđenje.
Zahvaljujući samo višegodišnjoj upornosti udovice Jadranke Reihl-Kir, a nakon niza političko-pravosudnih peripetija, Gudelju je u svibnju 2009. izrečena kazna od 20 godina zatvora. Međutim ni Državno odvjetništvo, ni sud nisu pokazali nikakvu volju da otkriju i kazne one koji su navodili Gudeljevu ubojitu ruku.
Stranac došao u Vukovar i zapanjio sve izjavama o ratu: ‘Pa pogledajte što čovjek zna’
Dan kada je u Hrvatsku ututnjalo 60 tenkova: Tko nije protjeran, tretiran je kao roblje
Tko je novi dekan Hrvatskog vojnog učilišta: Goran je dobitnik američke medalje koju nema baš svatko
Glasnović obznanio nevjerojatan podatak: Riječ je o pripadnicima brigade kojom je zapovijedao