Dan kada je u Hrvatsku ututnjalo 60 tenkova: Tko nije protjeran, tretiran je kao roblje

Kolona od 60-ak tenkova i oklopnih transportera praćena vojnicima i rezervistima “JNA”, te prvim srpskim dragovoljcima i četnicima, na današnji dan 3. srpnja 1991. prešla je preko mosta kod Batine rijeku Dunav i s područja Vojvodine ušla u Baranju.

Tenkovi, pripadnici JNA i srpski dobrovoljci koje su u Srbiji ispratili uz glazbu i cvijeće, dijelom su se uputili prema Belom Manastiru u kojem je bila vojarna Kosta Nađ, a dijelom prema hrvatsko-mađarskoj granici.

Tamo su ih dočekali lokalni Srbi čiji su “štabovi TO” bili spremni za zajedničke akcije protjerivanja svih nesrba. Ova otvorena agresija uslijedila je nakon razdoblja “tihe okupacije” koja je u istočnoj Hrvatskoj bila na djelu još od veljače i neuspjelog državnog udara. Bio je to početak okupacije najplodnije hrvatske regije (površine 1.148 km2 ) koja je padom Bilja 03. rujna u cijelosti zauzeta i pretvorena u logor na otvorenom.

Baranja: Najveći logor na otvorenom

Hrvatsko stanovništvo i pripadnici mađarske manjine protjerani su iz svojih domova, a oni koji su ostali tretirani su kao roblje. Danonoćno su morali raditi na njivama i u šumama pod nadzorom okupacijskih vlasti s bijelim trakama na rukavima – kako bi se razlikovali od Srba i pri tomu su progonjeni i šikanirani na različite načine, podsjećaju Crne mambe.

Uspostavljeno je i nekoliko zatvora od kojih je najzloglasniji bio onaj u Belom Manastiru. Tamo su zarobljeni hrvatski vojnici mučeni i prebijani, te svakodnevno izlagani psihološkim torturama i izgladnjivani. Premlaćivanje, odvođenje na višesatna “saslušanja”, otimačina, pljačka i teror postali su svakodnevica Hrvata, Mađara i drugih građana koji su predstavljali smetnju uspostavi etnički čiste srpske paradržave na hrvatskom državnom području.

Glasno je rekao ono o čemu se šuti od ’92. godine: ‘O tom porazu moramo početi pričati’

Bio je to prvi sukob dviju vojski

Među brojnim zločinima ostaje zabilježen onaj što su ga srpski zločinci počinili na farmi Sudaraš (kod Belog Manastira) 17. listopada te 1991. godine, kada su bez ikakvoga razloga i povoda ubili Vinka Čička (50 godina) i njegova tri sina: 23-godišnjeg Matu, 25-godišnjeg Antu i 27 godina starog Ivana čija su tijela masakrirali do neprepoznatljivosti.

Neki stručnjaci, a među njima i vodeći stručnjak za međunarodno pravo akademik Davorin Rudolf, tvrde da bi se 03. srpnja trebao smatrati službenim početkom Domovinskog rata. Sukobi u Pakracu, Plitvicama, Borovu Selu i na Banovini, kaže, spadaju u pobunu, dok je ulazak tenkova u Baranju obilježio prvi oružani sukob između dvije vojske.