Danas svi pričaju o Jeanu: Čovjek koji ga je mučio na Ovčari sve do 2008. živio u Vukovaru

Na današnji dan, 1. srpnja 1966. godine rođen je francuski dragovoljac HOS-a Jean Michel Nicolier koji je došao u Hrvatsku, svima nam pokazao kako se ona voli, a onda i za nju umro.

Posebnost Jean Michela možda nije u drugačijem, posebnijem niti inovativnijem načinu ratovanja. Njegova je posebnost to što je do posljednjeg trenutka mogao birati – život ili smrt.

Jean Michel izabrao je smrt, a upravo ova njegova odluka u očima Hrvata učinila ga je besmrtnim. Mladi Francuz nije jedini strani dragovoljac koji se borio za Hrvatsku… On, također, nije jedini strani dragovoljac koji je poginuo za Hrvatsku. Ali je jedan od rijetkih koji ju je tijekom ratovanja toliko zavolio da je za nju svjesno svoj život.

Želio je raditi u dječjem vrtiću

Umrijeti za slobodu tuđeg naroda, odluka je koja krasi malo kojeg čovjeka. Upravo zato, Jean Michel nije heroj samo francuskog ili hrvatskog, nego svjetskog kova. Ovaj veliki borac bio je nadasve veliki čovjek, a upravo ljudskost bila je osnovni motiv njegova dolaska u Hrvatsku.

Jean Michel Nicolier je iz svog europskog, francuskog stana na vijestima promatrao vukovarske užase. Već je u drugom trenutku bio na zagrebačkom Glavnom kolodvoru gdje je postrojba HOS primala sve one koji su u sebi nosili dovoljno žara za borbu. Iako je Jean fizički bio oličenje dragog i pristojnog mladića koji ne skida osmijeh s lica, odmah je bilo jasno kako je riječ o velikom heroju. Jezična barijera za njega nije bila dovoljno velika prepreka.

FRANCUSKI ZRAKOPLOVI S IMENOM JEAN-MICHELA? Branitelji: Zašto ne, po njemu bi se trebao zvati barem jedan

Preskočio ju je i uletio ravno u grotlo vukovarskog pakla. Za sobom je ostavio europsku bezbrižnost i uređenost, izlaske i francuske djevojke. Za sobom je ostavio želju da se u budućnosti zaposli u dječjem vrtiću i bavi odgojem djece. Braniti nevine i ugrožene, postao je njegov prioritet. Straže, ulične borbe, nespavanje, kupanje, hrana i piće kad i ako se stigne… A onda ranjavanje i vukovarska bolnica…

Jeanov mučitelj umro 2008. u Vukovaru

Nesretna sudbina francuskog dragovoljca kojeg je po priči jednog preživjelog svjedoka na Ovčari premlaćivao “neki Kemo” i danas je aktualna, a zbog upornosti Jeanove majke i brata – bit će sve dok se ne pronađu njegovi ostaci. Taj “neki Kemo” je, doznali smo svojedobno od pokojnog predsjednika Udruge Ante Starčević iz Tovarnika Antuna Ivankovića, mirno živio u Vukovaru sve do 2008. godine kada je u tom gradu i preminuo.

“Riječ je o Kemalu Đođiću – Kemi, oženjenim Hrvaticom s kojom ima dvoje djece. On je nakon tih zločina ostao u blizini Ovčare, na poljoprivrednom imanju Jakobovac gdje je i živio. No, kad je vidio da je teren siguran i da ga vlasti ne traže, najnormalnije se vratio u Vukovar u svoj stan koji je bio na Slaviji. Riječ je o vupikovom stanu, a Kemal Đođić je aktivno igrao i nogomet za Vupik – Jakobovac. Preminuo je 2008. godine”,  kazao nem je Antun Ivanković koji je sve provjerio u matici umrlih.