JAKA ŠKORINA SESTRA NAPADA ‘KRALJA CEMENTA’: Tvrdi da je njen bivši poslodavac Ergović privatizirao osječku luku

Ništa u politici nije slučajno pa tako ni premijer Andrej Plenković nije nedavno pukom slučajnošću posjetio Našice u kojima je predsjedao sjednicom Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem. Tom se prigodom Plenković uobičajeno pohvalio svime što njegova vlada čini za oporavak Slavonije, pozivajući se među ostalim i na programe koji se provode uz pomoć europskih fondova, a zna se da baš on u Hrvatskoj slovi za najveću facu u Europskoj uniji pa je evidentno kako je Slavoncima poslao poruku kojom daje do znanja da je on zaslužan za njihov bolji život, koji doduše rijetki vide, no političare ionako ne zanima što narod vidi, već ono što im oni mogu podvaliti pod viđenje. Kada je o podvalama riječ, one su po svemu sudeći prisutne i u tom famoznom Plenkovićevu “Projektu Slavonija”, koji pokreće mnoga pitanja. Neka od njih na društvenim mrežama načela je saborska zastupnica Domovinskog pokreta Vesna Vučemilović, Našičanka široj javnosti poznata ponajviše kao sestra Miroslava Škore. U jednom od svojih obraćanja Vučemilović se dotaknula novog terminala za pretovar rasutog tereta u Osijeku u koji se investira 150 milijuna kuna. “Nositelj projekta je Lučka uprava, a koncesiju ima Luka Tranzit u vlasništvu Nexe grupe, odnosno takozvanog kralja cementa Ivana Ergovića”, poručila je zastupnica dodajući kako je Luka Tranzit samo u 2018. poslovala s gubitkom od 10,534.600 kuna. Lani su pak ostvarili prihode od 14,442.727 kuna te na ime koncesije platili 137.494 kuna. “Koliko godina ili stoljeća će trebati da bi se kroz ovaj iznos koncesijske naknade isplatilo ulaganje od 150 milijuna kuna? Ako znamo da luka uglavnom služi za ugljen i troškove za Našicecement koji je također u Nexe grupi, otvara se niz pitanja o mogućim pogodovanjima određenim odabranim poduzetnicima”, kaže Vučemilović aludirajući na potencijalno pogodovanje jednome od najbogatijih slavonskih tajkuna, Ivanu Ergoviću, u čijem je poslovnom carstvu i sama jedno vrijeme gradila karijeru.

Poznati slučaj

Naime, Škorina sestra radila je kao šefica marketinga u Našicecementu, danas Nexe grupi, a Ergovića poslovna karijera u javnom se prostoru nerijetko povezivala s bivšim predsjednikom Mesićem, koji nikada nije ni krio svoje prijateljstvo sa zemljakom Ergovićem. Sjetit će se oni boljeg pamćenja na spomen ovog dvojca davne 1993. i afere kroz koju se spoznalo da je Stipe Mesić, koji je u to doba bio predsjednik Sabora, umiješan u privatizaciju čuvene našičke cementare. Otkriveno je kako je Mesićeva kći Dunja htjela kupiti značajan dio dionica te tvrtke, a to je jednom prigodom javno potvrdio i Ergović. Prema njegovim riječima, početkom 1993. sreo je Mesića i ponudio mu da kupi dionice. Kako se on nećkao, Ergović je prema vlastitom priznanju dionice ponudio Mesićevoj kćeri Dunji, koja potpisuje ugovor o kupnji dionica težak milijun maraka. Međutim, pod pritiskom javnosti Dunja Mesić odustaje od toga posla, premda se do dana današnjeg na to odustajanje gleda s rezervom i podsmijehom jer mnogi smatraju kako je ono tek puka formalnost pa se u našičkom kraju i danas ispod glasa govori kako Mesić ima veze s tom tvornicom. Veze međutim institucionalno nikada nisu utvrđene, a Ergović je svojedobno priznao da je dionice otplatio iz dobiti Našicecementa. Kada je 1996. godine Heidelberg cement dao ponudu PBZ-u za otkup kontrolnog paketa dionica, odgovorili su svojom ponudom i uspjeli uzeti novi kredit. Kako su nastojali otkupiti dionice malih dioničara, Ergović se zadužio te je postao većinski vlasnik, no uz dug od 13 milijuna eura. Tvrtku je kontrolirao preko poduzeća Fiducia, koje je imalo oko 88 posto vlasništva Našicecementa, nakon čega su krenula ulaganja, spominjala se dvijetisućitih u kontekstu ovog slavonskog poduzetnika policija koja je protiv Ergovića i njegove dvojice suradnika podnijela kaznenu prijavu pod sumnjom da su kasnih devedesetih pribavili imovinsku korist na račun Našicecementa. Prijavljeni su da su s računa matične tvrtke plaćali fiktivna istraživanja i analize tržišta, a zatim taj iznos, nakon što je prošao preko posrednika i off shore kompanije skrili na svoje privatne račune, no ta istraga je stopirana, a Ergović u međuvremenu postaje predsjednik Uprave Našicecementa te je od početka dvijetisućitih na čelu Nexe grupe. Do svega je toga dogurao kao mladić iz Feričanaca koji je odrastao u obitelji s osmero braće i sestara, koja se uglavnom bavila poljoprivredom.

Impresivna karijera

Premda je odrastao u selu pored Našica, Ergovićev djed u taj se kraj doselio iz okolice Sinja, a on sam karijeru je gradio i u Zagrebu, gdje je završio Fakultet za strojarstvo i brodogradnju. Tijekom studija se oženio, a radio je i kao pripravnik u Končaru. Nedugo nakon što je postao otac, Ergović se vraća u svoj rodni kraj te se 1983. zapošljava u Tvornici cementa Našice, u kojoj polako preskače pozicije, dolazeći do onih visokih. U Feričancima je Ergović ponajprije poznat kao vinar, što nije čudno jer je ondje kupio vinariju koja je imala više od 200 hektara vinograda, a uz vinariju, čiji su proizvodi danas poznati u  cijeloj Hrvatskoj, Ergović u Zagrebu ima stan, supruga mu je zaposlena u našičkom Autocentru, ima kuću u Crikvenici, a ni on ni sinovi Stjepan, Josip i Ivan navodno nisu skloni pretjeranom luksuzu, radišni su i vrijedni ljudi, posvećeni svojem poslu, u kojem im eto povremeno pripomogne i politika. Ova Plenkovićeva baš je s “Projektom Slavonija, Baranja i Srijem” i prije nekoliko mjeseci imala neugodnosti kada se saznalo da se od tih sredstava pogoduje poduzetniku bliskom HDZ-ovu Franji Luciću. Taj je poduzetnik sredstva za oporavak Slavonije prenamijenio u rekonstrukciju hotela na Rabu pa je stoga razumljivo da Škorina sestra sumnja da bi se i ovaj put pod krinkom pomoći Slavoniji moglo pogodovati određenim poduzetnicima. U kojoj je mjeri premijer toga svjestan, nije poznato, no u svakom slučaju obaveza je njega kao državnika i simpatizera EU-a da provjeri putove novca, uostalom, to od Hrvatske zahtijevaju i europske institucije koje odnedavno pod povećalom drže našu zemlju upravo zbog malverzacija s novcem iz europskih fondova koji su se slili u krive džepove i na krive račune.