DRAMATIČAN POLITIČKI OBRAT: Tko je čovjek koji je Zekanovića nagovorio na ‘izlazak iz ormara’? Savjetovao je i Kolindu Grabar-Kitarović!

Jedan od najaktivnijih desnih saborskih zastupnika Hrvoje Zekanović ovih je dana svojim stavom o cijepljenju na neki način izašao iz ormara. Pozivajući svoje simpatizere da se cijepe dok su se prikupljali potpisi za referendum protiv uvođenja covid-potvrda na kojem inzistira Most, a oko kojega se okupila kompletna desnica, Zekanović je na sebe navukao bijes političkih predstavnika desne scene koji smatraju da se tim činom priklonio HDZ-u.

O tome da je Zekanović svojevrsni HDZ-ov žetončić govori se još od lokalnih izbora, kada je i u svojem Šibeniku pristao dati potporu gradonačelniku Buriću, čiju većinu održava na životu, no ovaj posljednji čin prilično je burno odjeknuo i među nedavno ujedinjenim Suverenistima, koji su Zekanovića najprije odlučili maknuti s pozicije predsjednika svojega zastupničkog kluba, a nakon toga su ga izbacili i iz stranke. Njegov stranački kolega, general Željko Sačić, iz bolničkog kreveta, dok se oporavlja od koronavirusa, zazivao je Zekanovićevo izbacivanje iz stranke.

Što je najpoznatijeg suverenista nagnalo na ovo preobraćenje, nije poznato, zna se da su Zekanovićevi suverenisti nedavno sudjelovali u prikupljanju potpisa za referendum kojim su nastojali očuvati hrvatsku kunu, što im nije uspjelo, pa je moguće da je i taj nerealizirani plan povod ovim ozbiljnim trzavicama u toj desnoj opciji kojoj se pridružio bivši šef Domovinskog pokreta Miroslav Škoro sa sestrom Vesnom Vučemilović.

Razočarani desničari

Za razliku od Zekanovića, i Škoro i Vučemilović dali su potporu Mostovu referendumu, isto je učinio i prvi čovjek Domovinskog pokreta Ivan Penava koji, doduše, nije dao izravnu potporu suverenističkom referendumu o kuni. Dok Zekanović kao najnovija zvijezda mainstream medija odbacuje teze da je on novi HDZ-ov žetončić, i po desnim kuloarima razvijaju se razne teorije o njegovu istupu pa ga tako dio desničara uspoređuje sa zaboravljenim pravašem Ivanom Tepešom, koji se odrekao pravaške fotelje u Europskom parlamentu kako bi izašao u susret Plenkovićevu HDZ-u koji ga je poslije uhljebio u Matici iseljenika, nakon čega je nestao iz javnosti.

Zasad nije poznato nudi li HDZ Zekanoviću kakvu fotelju zbog stava o cijepljenju, no zna se da mu je ovih dana zbog toga komplimentirao premijer Plenković. Oni koji su nakon svega još skloni Zekanoviću, njegov izlazak iz ormara nazivaju činom hrabrosti, dok se među samim suverenistima progovara o tome kako je njihov donedavni kolega taj potez promišljao tjednima, na konzultacijama s bivšim savjetnikom bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, zaboravljenim Matom Radeljićem.

On se, pak, u medijskom prostoru spominjao prije nekoliko mjeseci u jeku raspada Domovinskog pokreta, kada se doznalo za nadzor njegova apartmana. I tada se u medijima spominjao njegov prisni odnos sa Zekanovićem, s kojim je navodno nerijetko u kontaktu. Moguće je stoga očekivati značajan politički zaokret zastupnika Zekanovića koji se u javnom prostoru posljednjih godina uspio nametnuti kao ozbiljna konzervativna politička figura.

Kontroverzni igrač

Ne treba, međutim, zaboraviti ni to da se Zekanović saborskih klupa prvi put domogao na HDZ-ovoj listi, s vladajućom strankom razišao se u jeku ratifikacije Istanbulske konvencije, otvoreno se protivio Marakeškom sporazumu, a potom je u političkim vodama bio aktivan i u vrijeme predsjedničkih izbora, kada je potporu davao svojem kolegi Škori.

Na posljednjim parlamentarnim izborima Suverenisti i Domovinski pokret nastupali su kao jedna politička opcija, a kada se Zekanović preko tih zajedničkih lista domogao sabornice, Suverenisti su odlučili okrenuti leđa Pokretu pa su formirali vlastiti zastupnički klub, u kojem se opet kao najglasniji i najrelevantniji faktor nametnuo baš Zekanović, koji doduše na nedavnom ujedinjenju desnih opcija nije predstavljen kao predsjednik Hrvatskih suverenista – tu poziciju preuzeo je nekadašnji vukovarski dogradonačelnik Marijan Pavliček.

Bilo kako bilo, zasad je dojam da će Zekanović svoju političku karijeru morati nastaviti samostalno, bez potpore svojih stranačkih kolega, koji su uz njega stajali i na lokalnim izborima, kada se kandidirao za gradonačelnika svojeg rodnog Šibenika. Inače Zekanović spada u skupinu relativno mladih predstavnika desnice, rođen je, naime, u travnju 1974. godine, odrastao je uz majku Zlatu, rođenu Šibenčanku i poznatu profesoricu hrvatskog jezika i komparativne književnosti. Otac Ivan porijeklom iz sela Krneza u zadarskom zaleđu također je prosvjetar, no on je karijeru gradio kao profesor francuskog i talijanskog jezika. Sam je Zekanović u svojem rodnom gradu završio osnovnu, a nakon toga i srednju medicinsku školu, smjer laboratorijski tehničar, pa možda u tome valja tražiti razlog njegova stava o cijepljenju kao prihvatljivom rješenju za izlazak iz pandemije.

Konzervativna načela

Nije se, doduše, Zekanović nakon srednje škole zadržao u medicinskim vodama, umjesto toga otišao je u Zagreb na Prirodoslovno-matematički fakultet te je postao profesor geografije. Po završetku fakulteta Zekanović se vraća u Šibenik i desetak godina radi u tamošnjim srednjim školama. Iduća postaja u njegovu životu bio je posao u Javnoj ustanovi za zaštitu prirode u Šibensko-kninskoj županiji. Budući da je uz geografiju njegova velika ljubav šibenska povijest, Zekanović u svojem kraju osniva Društvo za očuvanje šibenske baštine “Juraj Dalmatinac”.

Godinama Zekanović dokazuje svoja konzervativna načela pa je tako malo poznato da, primjerice, govorimo o članu Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije. I sam je osobno više puta katoličanstvo isticao kao jednu od najvažnijih okosnica u svojem životu, što je evidentno i iz toga da je upravo Zekanović prvi predsjednik, ali i osnivač Hrvatskog katoličkog društva “Biskup Srećko Badurina”.

Uz to, i on je baš poput niza drugih predstavnika konzervativne scene bio jedan od podupiratelja referenduma o ustavnoj definiciji braka koji je inicirala udruga U ime obitelji na čijem je čelu Željka Markić. Sve u svemu, ne može se reći da se Zekanović kao desničar nije dokazao i pokazao bezbroj puta dosad, više je puta otvoreno ulazio u žestoke konflikte kako s premijerom Plenkovićem, tako i s njegovim koalicijskim partnerom Miloradom Pupovcem, uz to je u jednom od svojih intervjua rekao kako mu prijete čak i HDZ-ovci, pa je stoga teško povjerovati da bi se sada ničim izazvan priklonio Plenkoviću i njegovoj stranci. Ne treba, međutim, zaboraviti da su Suverenisti svoj referendum nastojali realizirati samostalno, bez potpore kolega iz Mosta, koji sada očekuju da se desnica ujedini oko njihova referenduma, na što Zekanović nije pristao.

Izašao iz ormara

Ovaj je suverenist među prvima u sabornici prebolio koronavirus, i u to doba u intervjuu za naš tjednik problematizirao je nošenje maski, ni sada Zekanović nije zagovornik Stožera i njihovih mjera, no za njega je cijepljenje očito neizbježna i jedina opcija s kojom će se izaći iz ove globalne krize. Na cijepljenje je nedavno pozvao papa Franjo, usporedivši to s činom ljubavi, učinili su to i hrvatski biskupi, ali ne i hrvatska desnica, koja se na ovom vrlo važnom pitanju još jednom podijelila.

Upitno je, međutim, tko je u ovoj priči na pravoj strani, je li to Zekanović, koji je izašao iz ormara riskirajući da ga se marginalizira i otpiše, ili je to Most čiji referendum uz desnicu podržava i predsjednik Zoran Milanović, koji se u posljednjih godinu dana uspio transformirati u svojevrsnog predstavnika desnog biračkog tijela, koje je praktički preko noći zaboravilo da je Milanović predsjednik koji je s Pantovčaka izbacio bistu predsjednika Tuđmana, iz Jasenovca odbacio pozdrav “Za dom spremni”, a na Vrhovni sud doveo suca Dobronića koji je najavio zalaganje za preispitivanje “lex Perkovića”, zakona koji je na robiju otpratio udbaške ubojice Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.